Studeni za sada kod nas i nije baš studen, iako se sinoptički dosta razlikuje od prošlog, a sinoptika na sjevernoj hemisferi je takva da ulijeva nadu zimoljupcima da će ove zime ipak biti, za razliku od prošle. Za sada hlađenje Sibira ide po planu, što se ne može baš reći za sjever Europe.
U Sibiru, Verhojansk je u petak ujutro imao -39°C, što je čak i malo ispod prosjeka za studeni, a prema prognozama idući tjedan će znatnije zatopliti.
Morski led u Arktičkom oceanu i dalje je na rekordno niskoj razini, iako je počeo lagani oporavak ledenog pokrova (naslovna slika) osobito sjevernije od Sibira, dok se snježni pokrivač nastavlja akumulirati, što će pogodovati stvaranju Sibirske anticiklone.
Koliko god paradoksalno zvučalo, izostanak leda u Sjevernom ledenom moru može značiti da će hladan zrak lakše stizati prema jugu, a pomakne li se i mlazna struja južnije, tada će i snijeg biti sve češća pojava.
Mlazna struja se kreće od zapada prema istoku na visini između 8 i 11 km, brzinom između 400 i 600 km/h i kada je ona snažna ne dozvoljava spuštanje hladnog zraka na jug. Njena brzina definirana je razlikom u temperaturi između Arktika i umjerenog pojasa, a što je ta razlika veća, struja je brža.
Izostankom morskog leda na Arktiku, omogućuje se da ta razlika u temperaturi bude manja, što znači da je mlazna struja slabija.
To bi onda omogućilo temperaturne ekstreme, na sjeveru u obliku topline, a na jugu u obliku čak i duljih perioda hladnoće.
No, još je puno nepoznanica u igri i jako puno faktora koji definiraju vremenske obrasce da bismo mogli sa sigurnošću reći da će se ove zime pisati povijest. Jedino što možemo reći je da se teško može ponoviti prošla rekordno topla zima.
