Ovih dana pristižu vijesti o dolasku jače hladnoće na Sjevernu Ameriku, a Europa je još na čekanju zbog nepovoljne sinoptičke situacije koju uzrokuje Atlantik sa izraženom ciklonalnom aktivnošću.
Na karti hladnoće na oko 1500 metara koju možete vidjeti ispod, vidljivo je da je hladnoća stran pojam u Europi, tek u Skandinaviji temperature su primjerene dobu godine, a samo je Arktik hladniji. Bilo bi zabrinjavajuće da u polarnom krugu nije hladno.
Na kartama rasporeda sustava nad Europom, o čemu govori sljedeća slika, dominira Atlantik sa snažnom ciklonom zapadno od Britanskog otočja. Ostatak Europe uglavnom je ili pod utjecajem anticiklone ili pod utjecajem fronti s Atlantika, ali jače ciklone osim te u Atlantiku nema.
Atlantik je aktivan iz razloga što kod Kanade dobiva “gorivo” (hlladnoću) za stvaranje jakih ciklona, koje mlaznom strujom stižu do zapada Europe, obično uz jačanje.
Fronte od atlantskih ciklona povremeno dođu i do zapadnog Sredozemlja, gdje dovode i do stvaranja sekundarnih ciklona, a one pak povuku toplinu iz Afrike te sve dođe do Jadrana u obliku topline, vlage, kiše.
Na pregledu karte za sjevernu hemisferu, može se vidjeti da je ciklonalan utjecaj i na samom Arktiku što pak otkriva prisutnost polarnog vrtloga (vorteksa), iako malo oslabljenog.
Da bi razumjeli o čemu će dalje u tekstu biti riječi, definirat ćemo što je to polarni vrtlog (vorteks).
Polarna ciklona ili polarni vrtlog (vorteks) je stalna ciklona koja se nalazi iznad Arktika u srednjim i višim slojevima atmosfere, te u stratosferi. Jača polarna ciklona pogoduje i jačim zapadnim visinskim vjetrovima, koji našim krajevima zimi donose topao zrak sa Atlantskog oceana. Slabljenjem polarne ciklone se smanjuje šansa za dotok topline sa oceana.
Svake godine stratosfera se hladi. Razlika u temperaturi između hladnoće u polarnom području i topline na južnim predjelima, rezultira stvaranjem jakog područja niskog tlaka, odnosno polarne ciklone (vrtloga, vorteksa).
Što je hladnija stratosfera, to je vrtlog jači, što ima za posljedicu i jačanje ciklone u troposferi također.
Snaga i položaj polarnog vrtloga u troposferi utječe na indeks arktičke oscilacije. Što je on negativniji, ciklonalna aktivnost u polarnim područjima je manja.
Za hladnoću i općenito zimu je bitno da je on što slabiji, tj. da na Sjevernom polu dominira anticiklona. Pred neki dan smo spominjali i zatopljenje u stratosferi (eng. stratwarming) kao jedan od čimbenika najave slabljenja polarne ciklone.
Stratwarming, ili punim nazivom sudden stratwarming (SSW) je naglo zagrijavanje stratosfere na oko 30 kilometara visine (20-45 km).
Zatopljenje u stratosferi može imati utjecaj na polarnu ciklonu na dva načina. U prvom načinu, toplija sratosfera može pomaknuti polarni vrtlog (vorteks, ciklonu) van uobičajenog položaja (tzv. wave 1 aktivnost).
Primjerice pomicanjem vrtloga nad Kanadu, ostavlja se prostor Sibirskoj anticikloni s kojom u južnije zemljopisne širine stiže hladan zrak, a u reakciji primjerice s toplim Sredozemljem, nastaju ciklone koje dalje povlače hladan zrak.
Drugi način je da anticiklona raspolovi polarnu ciklonu na dva ili više dijelova (wave 2 aktivnost). Kada se nad Arktikom razvije anticiklona, razdvojene hladne jezgre polarne ciklone pomiču se južnije, pri čemu dolazi do prodora hladnog zraka u niže zemljopisne širine. Kad se takav hladan zrak razlije nad Europu i dođe do Sredozemlja, često nastaju ciklone, pa i više njih u nizu.
Zatopljenje u stratosferi ne mora nužno značiti da u Europu sigurno stiže zima, jer to jako ovisi o položaju polarne ciklone (1. način) ili o smjeru kojim se kreću razdvojene hladne jezgre polarne ciklone (2. način).
Dosta često se dogodi da se tako “načeti” polarni vrtlog odupre i zatopljenju i anticikloni te brzo ojača, ponovno vraćajući stvari na “staro”. Tako da je vrlo smiono reći da zatopljenje u stratosferi vodi do sigurne zime, ono je samo pokazatelj mogućeg slabljenja polarne ciklonalne aktivnosti.
Dok god je on kompaktan, hladnoća nema načina spustiti se u niže zemljopisne širine, jer je zarobljena vrtlogom.
Čak i ako počne spuštanje, jako je bitno gdje će doći hladan zrak. Ako dođe do Atlantika, razbuktat će se ciklonalna aktivnost. Ocean i njegova ciklona svu će hladnoću povući sebi, a nama će pritjecati toplina s prednje strane koju iste te ciklone vuku.
S druge strane, njegovo slabljenje omogućava hladnoći sa sjevera da se po istočnoj strani anticiklone spusti južnije.
Sa scenarijem kada se hladnoća razlije prema Europi, sve je jasno. Reagira Sredozemlje svojim ciklonama i počne višednevno zatrpavanje područja, uz istovremenu blokadu (anticiklonu) Atlantika.
Za primjer situacije koja se već dogodila, uzet ćemo veliku hladnoću u veljači 2012. godine. Već se 15 dana prije znalo po zatopljenjuu stratosferi da će postojati mogućnost pucanja polarne ciklone.
Na slici ispod od 9. veljače, vidi se savršena situacija za hladnoću ne samo kod nas nego u većem dijelu Europe. Na zapadu i istoku se pozicionirala anticiklona, a bila je prisutna i u polarnim područjima. Stvorio se kanal pa je prema Sredozemlju “tekao” hladan zrak”, koji je u reagiranju s toplim Sredozemljem, doveo do ciklona koje su zatrpale Dalmaciju.
Na Kvarneru nije bila takva situacija, jer je naše područje bilo prehladno, a ciklone ne vole hladnoću.
Pogledajmo što se trenutno događa u stratosferi. Na karti ispod možemo vidjeti trenutni raspored sustava nad sjevernom hemisferom. Dominira Atlantik, ali isto tako je polarno područje zarobljeno ciklonom. Iznimka je Sibir, (desni gornji dio slike) i Aljaska (lijevi gornji rub slike). Prisutnost tih anticiklona sugerira da je upravo nad Sibirom u tijeku zatopljenje u stratosferi.
Idemo i gore pogledati situaciju. Na karti koja sugerira situaciju na oko 25 kilometara vidljivo je upravo ono što smo iščitali iz prizemnih karata. Sibir ima zatopljenje u stratosferi, od tuda i anticiklona u prizemnom sloju.
“Posao” zimi u Europi jako kvari Atlantik, jer i da se dogodi da hladan zrak krene, tj. da oslabi polarna ciklona, Atlantik bi svojim ciklonama povukao svu hladnoću sebi, razbuktavajući dodatno ciklone, a one bi pak s prednje strane donijele toplinu većem dijelu Europe.
Za kraj ćemo pogledati kakav je trend na kartama, za kraj studenog. Prvo karte na 10 hPa, dakle temperatura u stratosferi.
Kako se može vidjeti Sibir i dalje ima to zatopljenje, ali se polarna ciklona drži vrlo kompaktno, a centar joj je između Grenlanda i Skandinavije.
Nema naznake niti da će doći do njenog pomaka, a ni do njenog djeljenja na više centara.
Treba isto tko naglasiti da se promjene u stratosferi, čak i da vode prema slabljenju polarne ciklone, mogu u prizemnom sloju osjetiti tek nakon 15 ili 20 dana od početka promjene.
Bit će zanimljivo pratiti kako prizemne tako i visinske aktivnosti po pitanju ciklonalne aktivnosti u polarnom krugu, o čijoj snazi ovisi kakva će nam biti zima.
Do sada smo na djelu vidjeli wave 1 aktivnost, gdje su postojale naznake dislociranja i slabljenja polarne ciklone. U usporedbi s prošlom godinom, trenutna situacija daleko je povoljnija za zimu, jer postoje naznake slabljena polarne ciklone, prvo kroz wave 1 aktivnost, a za očekivati je u prosincu i wave2 aktivnost, odnosno mogućnost razdvajanja polarnih ciklona na više manjih dijelova.
