Ulijeva strahopoštovanje, opasna je i često puta tajanstvena. Amazonska prašuma odavno je osvojila znanstvenike i istraživače s mogućnošću novih otkrića, miješajući mitove i legende o biljkama, stvorenjima i jedinstvenoj topografiji koju nalaze unutra.
Kao dijete koje je odraslo u Peruu, geoznanstvenik i istraživač National Geographica Andrés Ruzo slušao je priče svog djeda u vezi španjolskog osvajanja Perua, te kako su čelnici Inka rekli Španjolcima da je zlatni grad El Dorado smješten unutar same Amazone.
Španjolci su poslušali savjete i uputili se put El Dorada, a vraćali se s nevjerojatnim pričama, među kojima se pojavila i “rijeka koja kuha”.
2011. godine Andrés je počeo pisati doktorat na temu geotermalnih izvora Perua, a pustolovni duh nije mu dao mira te je odlučio istražiti i mističnu rijeku, o kojoj se puno ne zna, ali se zna da je rijeka “Shanay-timpishka” (hrv. “kuhana vrućinom sunca”) dio svakodnevnog života lokalnog stanovništva.
Sa znanstvene strane rijeka je pravi prirodni fenomen. Temperatura vode je 86°C, a još je veće nepovjerenje u njeno postojanje izazvala činjenica da se bilo kakav vulkanski ili geotermalni izvor nalazi gotovo 650 km od lokacije rijeke.
Duga je preko 6 km, širine autoceste, ali se tok može proširiti i do 25 metara, dok zna biti duboka i 5 metara.
Unatoč vrućini, rijeka nije vulkanskog porijekla, pokazuju istraživanja, što dodatno produbljuje njenu mističnost. Uzimajući u obzir činjenicu da je temperatura vode na oko 1000 km dubine (geotermalni gradijent) oko 25°C, automatski to znači da ova rijeka dolazi s puno veće dubine, možda čak i veće od 3 tisuće metara.
Zbog toga je Andrés prekinuo pisanje svog doktorata i posvetio se očuvanju i istraživanju ovog jedinstvenog prirodnog fenomena u svijetu.