Od listopada do ranog prosinca, hladnoća je favorizirala euroazijsko kopno. Posebno u studenom, veliki temperaturni gradijent iznad Azije, vodio je do jačanja pacifičke mlazne struje, što je jačalo aleutske fronte koje su u Sjevernu Ameriku dovodile rekordno topao zrak.
Jesen je tako na području SAD-a bila najtoplija u povijesti mjerenja, koja su započela davne 1895. godine.
Međutim, došlo je do promjene temperature u višim slojevima stratosfere, a topla jezgra smjestila se iznad kanadskog arhipelaga, hladna iznad Skandinavije, čime se hladan zrak spustio direktno iz Sibira na Kanadu i SAD, uz snježne oborine, a nad Islandom je počela ciklonalna aktivnost.
Velika hladnoća spustila se ovih dana u Sjevernu Ameriku. -50°C izmjereno je mjestimice na Aljasci, koja je također imala rekordnu toplinu tijekom jeseni, a fronta se s najhladnijim zrakom sezone premještala se brzo na jug donoseći u nekim državama i obilniji snijeg.
Gledajući doslovno ovu sinoptičku situaciju, mnogi će pomisliti odmah kako sve podsjeća na prošlu zimu. Međutim, je li uistinu tako?
Odmah možemo reći da nije, jer je i studeni bio drugačiji od prošle godine, zbog brojnih elemenata koji su utjecali na takav razvoj događaja, poput prekrivenosti snijegom Euroazije, niske prekrivenost ledom u Barenstsovom i Karskom moru, oslabljenog polarnog vrtloga itd.
Trenutno je položaj polarnog vrtloga nepovoljan za jaču zimu u Europi, ali prema nekim modelima moguć je ponovni povratak na staro. Topla jezgra premjestila bi se na Sibir, hladna nad Aljasku, što bi stvorilo uvjete za stvaranje anticiklone od Hudsonovog zaljeva do Skandinavije.
No, i bez toga jačeg zapleta, idući tjedan dolazi hladnoća u naše krajeve,, doduše suha, ali zimi se ne gleda u zube.
