Predmet je to studije iz SAD-a, gdje se ističe da bi globalno zatopljenje moglo imati utjecaja na davanje preciznih prognoza u pogledu tropskih sustava. U studiji se spominje da s globalnim zatopljenjem superjaki tropski sustavi postaju sve češći i umjesto da se dogode jednom u 100 godina, ponavljaju se svakih 5 do 10 godina.
Od 1971. godine svi vidovi tropskih sustava usmrtili su 470 tisuća ljudi i prouzročili materijalnu štetu u iznosu od 700 milijardi dolara. Mnoge od tih smrti prouzročilo je tek nekoliko tropskih sustava, što ide u prilog teorji da su tropski sustavi sve jači, a da su ti jaki tropski sustavi sve češći.
U proteklim godinama bolja prognoza kretanja i snage tropskih sustava rezultirala je reduciranjem broja žrtava na obalama. Međutim, došlo je do porasta populacije koja upravo živi na obalama pa je i njihova izloženost tropskim sustavima veća.
I dok je prognoza kretanja znatno unapredovala, prognoza jačine nije se pomaknula previše u smislu poboljšanja te je čovjek po tom pitanju i dalje nemoćan. Najbolji primjer je uragan Matthew od prošle godine, kada je u samo 24h ojačao s 1. na 5. kategoriju, a prognoze su bile daleko od te snage, najavljivale su tek 2. kategoriju.
Dok se to ne poboljša, preostaje jedino se nadati da će prognoza putanje biti precizna, kako bi se ljudi na vrijeme mogli pripremiti na mogućnost rapidnog jačanja tropskog sustava.