Iako se bar prema nekim istraživanjima i dugoročnim kartama očekivao hladni prodor u prvoj dekadi veljače, (čak su ga numerički modeli počeli nagovještavati na koncu siječnja), to se nije dogodilo.
Europa je ostala bez nekog jačeg zahladnjenja, ali su zato dijelovi Sjeverne Amerike itekako imali tzv. polarni udar. Neke moguće razloge zašto je to tako, ostavit ćemo za poseban dio posvećen ovogodišnjem SSW-u.
Da se vratimo na ono što nas je pratilo u prvoj dekadi veljače. Utjecaj kanadskog vortexa je nastavio praviti probleme za neke izglednije zimske situacije u većem dijelu Europe, osim njenog sjevera gdje su zabilježene vrlo niske temperature, a istočno i jugoistočno od Balkana iznadprosječne temperature:
Više o položaju mlazne struje i djelovanju kanadskog vortexa bilo je riječi u prošloj analizi.
Na sljedećoj slici vidi se stanje 01.02. i 09.02. Primjetno je slabljenje kanadskog vrtloga, oni koji vole zimu su to priželjkivali.
Na istoku Sjeverne Amerike zadržao se i zadržat će se i dalje visok tlak, čime se dodatno smanjuje utjecaj kanadskog vortexa u nizanju ciklona preko sjevera Atlantika.
Ovo je izgledalo kao potencijalno dobra zimska situacija, jer je dozvoljeno dizanje grebena preko Atlantika, pa je dalje u modelima bilo scenarija s visokim tlakom na sjeveru i sjeveroistoku Atlantika ili čak stvaranju skandinavske anticiklone.
Evo jedne takve situacije i niske temperature oko nas:
Ovim je bilo predviđeno zadržavanje hladnog zraka i nakon ove promjene vremena od ponedjeljka, 11. veljače. Međutim, to nije baš tako išlo. Naime, nakon podjele PV, nakon nekog vremena dolazi do pokušaja ponovnog oporavka PV i njegove centralizacije, pa će važniju “ulogu” u troposferi preuzeti sibirski vortex. Zbog samog položaja sibirskog vortexa, nad zapadom Sibira je olakšana izgradnja anticiklone, što bi trebala biti opet pozitivna stvar za neki zimski scenarij i eventualno pomoć pri stvaranju famozne skandinavske anticiklone.
Sibirski vortex dalje jača, i anticiklona sa zapada Sibira se pomiče, čime se gubi sva ona najava jakog i dugotrajnijeg zahlađenja, nema pomoći u jačanju skandinavske anticiklone, a AC je gurnuta nad većim dijelom Europe.
Na sljedećoj slici se jasno vidi gdje je najveća razlika u odnosu na gornju kartu od 07. veljače:
Sada nam se dosta smanjila mogućnost dužeg dotoka hladnoće (i preko druge polovice dekade) uz utjecaj ciklone, ali i dalje ima dosta mogućnosti za dolazak hladnoće s istoka rubom anticiklone, što će ovisiti ne samo od njenog centra nego i već njene osi.
Ujedno, ovo je dosta slična situacija kakvom je vidi MJO faza 6 i kasnije 7, ali ne kao El Nino, već više ima sličnosti s neutralnom ENSO fazom, čime se dodatno komplicira neka preciznija najava i iz tog kuta.
MJO bi trebao doći u fazu 8, a ako se to ostvari pozitivna (El Nino) i neutralna faza ENSO-a vide blokiranje Atlantika ili stvaranje većeg sjevernoatlantskog blokiranja i visokog tlaka preko Sjevernog pola, čime bi pao AO, što se i predviđa.
Međutim, jači pad AO indexa se predviđao nakon polovice ovog mjeseca, ali je to sada u bližim terminima znatno ublaženo, pa to ne mora biti nekakva vodilja, pogotovo, jer pad AO ne znači da će baš ovaj dio Europe zadesiti neki zimski prodor.
To bi već bio termin druge polovice i treća dekada, što je za neku novu analizu kada se termini približe.
Male promjene sustava na zadnje dvije slike mogu značajnije promjeniti vrijeme na našim prostorima.
