Sezonske ili tromjesečne prognoze vremena prvenstveno služe za komunikaciju prema nadležnim vladinim tijelima, osobito kada su u pitanju nabave energetskih resursa. Hladnije europske zemlje, odnosno zemlje sjeverne Europe, tijekom zimskih mjeseci žele unaprijed znati prevladava li signal za toplije ili hladnije vrijeme. Na temelju trenutačnih izračuna, kao i usporedbi iz prošlosti, izrađuju se planovi (engl. contingency planning) kako bi se na vrijeme procijenila dovoljna količina energenta za zemlju u slučaju da je signal sklon učestalijim hladnim valovima nego što je uobičajeno. Ljeti se, pak, procjenjuje koliko je električne energije potrebno za hlađenje, osobito ako postoji veća vjerojatnost iznimno toplog ljeta.
Sezonska prognoza temelji se na matematičkim proračunima srednjeg očekivanog stanja atmosfere u 40 do 60% slučajeva, a uvjeti prognoze preuzimaju se iz prethodnih mjeseci kroz praćenje niza složenih parametara, uključujući atmosferske i morske komponente, kako bi se dobila prognoza vjerojatnosti, odnosno klasifikacija sezonskih uvjeta kao toplijih, uobičajenih ili hladnijih, te sušnijih, uobičajenih ili vlažnijih. Ovih 40 do 60 % možete shvatiti tako da, primjerice, ako u sezoni imamo 90 dana, najmanje 36 do 54 dana bit će u skladu s prognoziranom kategorijom koju model predviđa. Dakle, mjesec do nešto više od mjesec i pol dana. Ne nužno u kontinuitetu, već najčešće u isprekidanim ili raštrkanim intervalima. Stoga, ako kažemo da će zima biti toplija za 1 do 2 °C u odnosu na referentno razdoblje 1991.-2020., to ne znači da će svih 90 dana biti topliji, već da će prosjek za cijeli tromjesečni period završiti s odstupanjem od 1 do 2 °C kako bi se uklopio u model. Upravo zbog toga sezonska prognoza nije ona kratkoročna u kojoj možemo reći da će, primjerice, 28. veljače jutarnja temperatura biti -9, a dnevna 2 °C i da će toga dana padati snijeg. Nijedan meteorolog na svijetu dana 4. studenog 2024. ne zna kakvo će vrijeme biti 28. veljače 2025. To nije svrha sezonske prognoze.
Sezonska prognoza može biti dobar i obećavajući alat, no podrazumijeva širi pogled, najčešće od Azije preko Sjeverne Amerike pa sve do Europe. To uključuje pregled globalnih pokretača atmosfere, što zahtijeva dobro poznavanje fizikalnih osnova, razmjene procesa između atmosfere i oceana i slično, a obično su vrlo složeni za objašnjavanje javnosti bez opipljivih analogija.
Niti jedna dugoročna prognoza nije savršena, ali može biti izuzetno korisna meteorolozima ako se između redaka pravilno primijete i iščitaju stvari koje nas zanimaju. Slično kao u kratkoročnoj prognozi, no razlika je u tome što su signali u kratkoročnim prognozama snažniji, podržaniji i lakši za praćenje jer su atmosferski sustavi već definirani i razvijeni. U sezonskoj prognozi, kao da postoji veo koji prigušuje prognozni signal, pa ga je najprije potrebno ukloniti kako bi se identificirao svaki detalj koji je od interesa – poput slaganja slagalice koja, istini za volju, neće uvijek dati točan rezultat.
