Početkom svibnja bili smo na putovanju do Crne Gore, povodom održavanja Budvanskog karnevala na kojem su sudjelovale i brojne karnevalske grupe iz Hrvatske.
Vrijeme je obilježla ciklona koja se baš u dane produženog vikenda spuštala duž Italije prema južnom Jadranu. No, to nas nije omelo da svaki pokret i zabilježimo. Slijedi 70 fotografija snimljenih u Dubrovniku, Kotoru, Budvi i Neumu.
Pokret je bio 01. svibnja oko 20h. Uslijedila je cijela noć vožnje Dalmatinom do krajnjeg juga Hrvatske. U jutarnjim satima stižemo u Dubrovnik, ali je dogovor bio da ga po povratku posjetimo, tako da smo samo prošli iznad grada. Zaustavljamo se na vidikovcu radi fotografiranja. Oblačno je, ali je opet sve nekako očaravajuće.
Stišće nas vrijeme pa moramo dalje na sam jug Hrvatske. Na graničnom prijelazu Debeli Brijeg bez ikakvih problema prelazimo u Crnu Goru, a za dobrodošlicu saznajemo da VIP mreža u Crnoj Gori nije baš i najsretnije rješenje. Poziv vas dođe samo 20 kn po minuti.
No, dobro, što je tu je. Morat ćemo i bez mobitela.
Prvi je na putu Herceg Novi, grad od kojih 12 tisuća stanovnika, bogate povijesti.
Smjestio se na izuzetno značajnom i atraktivnom geografskom prostoru između najviše planine dinarskog masiva, Orjena (1.895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaljeva svijeta, Boku kotorsku.
Kako smo u zakašnjenju zbog brojnih stajanja samo se vozimo kroz grad bez zaustavljanja. Moglo se fotografirati iz vožnje, ali brojna stabla ometala su svaki pokušaj da fotografije na nešto liče pa smo odustali.
Po izlazu iz općine Herceg Novi počinje ulaz u Boku kotorsku. Unatoč oblacima pejzaž nas ostavlja bez daha. Nismo se zaustavljali, nego smo sve fotografirali iz vožnje. Stijene koje se okomito ruše u zaljev stvorili su u nama dojam kao da obilazimo norveške fjordove.
Boka kotorska prostran je i razgranati zaljev na Crnogorskom primorju i stvarno treba dobrih sat vremena da ga se obiđe, što smo i učinili, kako bi došli do Kotora. Mogli smo i na trajekt Lepetani-Kamenari pa preko Tivta doći do Kotora čime bi presjekli zaljev, ali je odlučeno da se cijeli zaljev mora obići. Putem smo prolazili kroz brojna manja mjesta, ali evo neka fotografije govore.
Nakon otprilike sat vremena, nakon što smo ušli u Boku kotorsku dolazimo do Kotora, gradom pod stijenama, čija povijest seže u 5. stoljeće prije Krista. Kotor je smješten na sjeveroistočnom dijelu Boke kotorske, a opasan je 4 km dugim zidinama koje se penju uvis na obližnja brda, a zatim spuštaju prema gradu. Od 1979. godine grad je pod zaštitom UNESCO-a što je i razlog posjetama brojnih turista, a mnoge smo sreli i prilikom našeg posjeta.
Kako smo na raspolaganju imali samo sat i pol vremena, vremena za obilazak zidina, koje koštaju 3 eura nismo imali. Cijena suvenira kretala se oko eura, ali mi smo uspjeli zalutati i za pola eura kupiti magnete s motivima Kotora. Slijede fotografije.
Napuštamo Kotor i nastavljamo prema Budvi. Oko Boke kotorske vrijeme je bilo tmurno i oblačno, s malo komadića vedrog neba, a po izlasku na budvansku rivijeru dočekalo nas je sunce, iako su kumulusi prijetili s obližnjih brda.
Budva, grad također bogate povijesti koja seže u doba prije Krista. Broji preko 10 tisuća žitelja. Danas od nje Crnogorci pokušavaju napraviti mondeno ljetovalište s brojnim sadržajima. Kasnije ćemo se vratiti i na naše dojmove o tome. Za sada samo jedna fotka dobrodošlice.
Nakon 12h puta stižemo u Budvu, a nakon odmora i okrijepe, idemo u noćnu šetnju gradom.
Za početak plaža kojom se manje više ok šetnicom može i do samog starog grada
Prva večer pozdrav je karnevalu i tada domaćini predstavljaju karnevalske grupe koje će drugi dan nastupiti u povorci. Unutar starog grada organiziraju se mnogobrojne tematske priredbe, različiti tipovi glazbe, performansi i slično.
Stari grad
Pozornica ispred koje će se dan kasnije održati glavna povorka
Red je da se nešto i popije, živjeli! Bavaria 0.25 l “samo” 3 eura, prave europske cijene, ali standard nije takav.
No, bez obzira na cijene kafić na trgu toliko je pun da konobari niotkuda nose stolove i postavljaju okolo. Uskoro se trgom nije moglo proći.
Imali smo velike planove za novi dan, tj. subotu pa smo nakon manjeg obilaska grada odlučili da treba napuniti baterije za novi dan. Problem je bio da je istovremeno s nama baterije punila i ciklona u južnom Jadranu koja nas je počastila kišnom subotom. Bez obzira na sve, nismo odstupali od plana, a taj je bio pješke doći do razvikanog poluotoka Svetog Stefana, mjesta gdje odmara samo svjetska krema.
Negdje gore iznad spomenuli smo da ćemo se vratiti na priču o Budvi kao mondenom ljetovalištu. Na sve strane apartmani, neki odavno izgrađeni, a neki u izgradnji. Ima ih toliko da je do nekih jako teško doći autom, a često cesta koja vodi do njih je vrlo neravna i s rupama. To je ono što nikako ne ide u priču o Budvi kao svjetskom odredištu.
Vratimo se na priču. Dakle tu subotu odlučismo nakon ručka krenuti pješke prema Svetom Stefanu, domaćini su nam rekli da se može bez puno problema šetnicom uz more doći do našeg cilja. Odlučili smo provjeriti priču. Spuštamo se do mora, a kiša nemilice pada.
Obližnji otok Sveti Nikola dobro je zamućen zbog kiše
Pogled na Budvu
Pogled na Sveti Stefan koji nestaje u kišnoj zavjesi. Iskustvo nam kaže stiže još jača kiša.
Nastavljamo dalje šetnicom prema Bečićima, a tu su radovi još u tijeku. Zbog obilne kiše šetnica je na nekim mjestima bila dobro pod vodom, na sve strane bile su brojne lokve pa je i umijeće bilo imati suhe noge. Na kraju se ispostavilo da je čuvanje bilo uzalud, jer je kiša nemilice padala i dobro nas promočila, ali od cilja se ne odustaje. Bitno da je aparat suh.
Bečići su mjesto u općini Budva. Gradsko naselje Bečići se nalazi sjeveroistično od Budve. Bečići imaju plažu dugu skoro 2 km, koja je među najljepšima u Crnoj Gori i južnom Jadranu. Plaža u Bečićima je 1935. godine dobila Gran Prix u Parizu za najljepšu plažu u Europi. U Bečiće je uloženo mnogo novca tokom posljednjih godina, a najznačajnija investicija je izgradnja hotela „Splendid“. Upravo se u Splendidu odvijao pokeraški turnir, a mogao je sudjelovati svatko tko je uložio 1000 eura. Velike cifre za male ljude.
Plaža u sređivanju
Jedna od zanimljivijih stijena koju smo imali prilike vidjeti
Još jedan pogled na Sveti Stefan, kiša stiže, a do njega ima još hodati
Dio šetnice vodi kroz tunel za pješake
Ali okrenimo se još jednom iza sebe
U tunelu
Nakon tunela još jedna plaža
Nakon plaže, moramo pobjeći od mora. Razlog, bogati veleposjednici, obično ruskog porijekla koji su zakupili zemljište kao svoje i jasno vam pišu tabele na kojima vas upozoravaju da dio šetnice prolazi kroz privatne posjede i da se isključivo držite označenih šetnica, nikako privatnog dijela.
Nakon nešto više od dva sata, napokon ga ugledasmo. Poluotok Sveti Stefan, unatoč kiši bio je prekrasan.
Sveti Stefan je poluotok – hotel, a danas je s kopnom povezan uskom prevlakom. Ovaj otok predstavlja najluksuznije ljetovalište u Crnoj Gori i jedno od najluksuznijih ljetovališta na Jadranskom moru.
Među poznatim osobama i državnicima koji su boravili na Svetom Stefanu su brojni sovjetski maršali: Semjon Timošenko, Andrej Antonovič Grečko, Ivan Jakubovski , književnici André Malraux, Alberto Moravia, sovjetski kozmonauti predvođeni Gagarinom, grčki skladatelj Mikis Theodorakis, filmske zvijezde: Sofia Loren, Monica Vitti, Marina Vlady, Kirk Douglas, Sergej Bondarčuk, Sylvester Stallone.
Preostalo nam je jedino fotografirati ga
Zahvaljujemo i ljubaznom zaštitaru koji nije oklijevao ni trenutka kada smo ga pitali može li nas fotografirati, unatoč jakoj kiši, što se može dobro vidjeti i na sljedećoj foptografiji plaže u Svetom Stefanu.
Nakon kraćeg zadržavanja u mjestu, u kojem objektivno, osim ovog hotela i nismo imali što za vidjeti, uslijedio je povratak na suho, a već u večernjim satima ponovno smo bili vani, pogađate išli smo na karnevalsku povorku.
Budvanski karneval bio je 12. po redu ove godine. Prvu večer je upoznavanje i druženje s karnevalskim grupama, ili kako domaćini zovu taj događaj “Abrum – poziv na karneval”. Organiziraju se brojne priredbe u Starom gradu, o čemu smo već pisali iznad. Drugu večer je Velika međunarodna karnevalska povorka. Ovo velika shvatite veliko za crnogorske prilike. Ovogodišnnji karneval brojao je 40-ak sudionika.
Za razliku od Riječkog karnevala, u kojem se sudionici dobro umore u povorci, na Budvanskom karnevalu povorka ima kratku rutu, a svaka grupa ima konačan scenski nastup pred pozornicom.
Nedvojbeno, radi se o odličnom turističkom potezu, jer su događaj pratili brojni turisti. Na karnevalu su nastupale grupe iz Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije (možda smo nekoga i zaboravili), a od hrvatskih grupa najviše ih je bilo iz Rijeke, te poneka iz Makarske i Delnica.
Evo i nešto fotografija
Nakon što smo okusili i budvanski noćni život, vrijeme je za počinak, jer je već u nedjelju u 11h uslijedio povratak za Rijeku. Povratak nismo planirali preko Kotora, već preko Tivta kako bi išli na trajekt Kamenari-Lepetane, koji vozi s jednog kraja Boke na drugi. Vožnja traje manje od 5 minuta, a trajekti voze po potrebi.
S trajekta
Na graničnom prijelazu čekanje od sat vremena na ulazu u Hrvatsku, a potom je uslijedila vožnja bez stajanja prema Dubrovniku. A tamo kaos, ulice prepune turista, a po prolasku kroz Gruž vidjeli smo da nije bilo ni jednog kruzera. O Dubrovniku se ne treba ništa previše govoriti, sve je poznato, osim da je šetnja Dubrovačkim zidinama besramno skupa. Morate izdvojiti 100 kn za šetnju njima. Kava na Stradunu također nije dobro rješenje, a dovoljno je samo par stotina metara otići van centra i možete popiti kavu za prihvatljivih 10 kn.
Da ne duljimo, evo Dubrovnika.
Nakon Dubrovnika, nastavljamo prema Neumu i tamo se zaustavljamo. Razlog: Ako ste u većoj grupi, a najavite se, možete jesti za 25 kn po osobi.
Nakon jela, uslijedio je put prema Rijeci bez previše zaustavljanja, a usput smo osluškivali stanje na cestama. Znali smo da će biti bure s obzirom da je ciklona bila u južnom Jadranu, a mi se kretali prema sjeveru. Do Masleničkog mosta došli smo oko ponoći, gdje nas je dočekala obavijest da moramo Jadranskom magistralom prema Rijeci, jer je most zatvoren zbog orkanske bure. To je značilo da smo tek oko 3 došli u Rijeku.
U konačnici jedno jako lijepo putovanje i iskustvo. Dojmio nas se Kotor, malo manje Budva upravo zbog pretjerane izgrađenosti i neprilagođenosti infrastrukture novoj situaciji. Sveti Stefan priča je za sebe, a uz bok mu stoji Dubrovnik, dva potpuno drukčija svijeta u odnosu na Budvu pa i veći dio Jadrana.
