Piše: Nedim Sladić
Ovih dana u medijima se pojavljuju pretjerane najave o polarnom vrtlogu i njegovom utjecaju na vrijeme u Europi. Pokušajmo ponuditi relativno kratko i jasno objašnjenje te pokazati zašto nema razloga za zabrinutost.
Svake godine, početkom kalendarske jeseni, na otprilike 30 kilometara visine (10 hPa) formira se tzv. polarni vrtlog, odnosno polarna ciklona ispunjena vrlo hladnim zrakom. To je posljedica smanjenja kuta Sunca, a time i manjeg zagrijavanja polarnih područja Sunčevim kratkovalnim zračenjem. Vrtlog je najizraženiji početkom godine, kada su polarna područja u potpunom mraku. Povećana temperaturna razlika između tropskih i suptropskih područja uzrokuje jačanje polarnog vrtloga, što dodatno doprinosi hlađenju stratosfere (slojeva iznad 10 km visine). Oko polarnog vrtloga kruži snažna mlazna struja, poput prstena, koja sprječava prelijevanje iznimno hladnog zraka u niže slojeve atmosfere, što bi imalo ozbiljne posljedice na čovječanstvo. Vrtlog se obično povlači u proljeće.
Jak, kompaktan polarni vrtlog ponaša se poput hobotnice koja drži svoje krakove uvijene prema sebi – drugim riječima, ne dopušta njihovo širenje. Mlazna struja tada je prilično ravna, bez većih vijuganja, što omogućuje većem dijelu kontinenta da izbjegne velike hladnoće.
Međutim, snažniji uzlazni tok toplijeg zraka iz troposfere može poremetiti polarni vrtlog, pa se uslijed zagrijavanja može dogoditi njegovo slabljenje, tj. hobotnica može „ispružiti krakove“, šaljući manju količinu hladnijeg zraka prema nama. Ovo je češća pojava kako se približavamo ranom proljeću, kada kut Sunca postaje veći, dani duži, a temperaturna razlika se smanjuje.
Jednostavnije rečeno, zamislimo staklenku u kojoj je pod pritiskom stlačen zrak, a poklopac predstavlja mlaznu struju koja drži taj zrak komprimiranim. Ipak, pod utjecajem vanjskih čimbenika, taj poklopac ponekad popusti, pa hladniji zrak može procuriti u troposferu. No, važno je naglasiti da disintegracija polarnog vrtloga nije jamstvo da će hladniji zrak zahvatiti naše krajeve.
