Meteorolog Zoran Vakula za Jutarnji objašnjava što se događa s vremenom.
Što se dogodilo da imamo kišu skoro svaki dan?
Imali smo peh i još uvijek ga imamo, pa umjesto anticiklone, koja u ljetnim mjesecima često zasjedne nad našim dijelom Europe, pohodile su nas ciklone. I to koliko njih.
Broj kišnih dana bio je velik, osobito na Jadranu koji tijekom srpnja u prosjeku ima malo kišnih dana: u Dalmaciji četiri do šest, a na sjevernom Jadranu oko devet. A ovoga srpnja u Pazinu čak 22! Više nego dvostruko od prosjeka. I ne samo što je kiša bila česta, bila je i obilna! Količina oborina u prva dva ljetna mjeseca u mnogim je mjestima viša nego prošlih godina. Primjerice, u Zadru je kao nikada dosad. A Zadar nije jedini. Ekstremno kišovit srpanj bio je i na otocima Istu, Silbi i Rabu te u Gospiću i na Zavižanu. U većini tih mjesta zabilježeni su i rekordi u 24-satnoj količini oborine tijekom srpnja, a slično se dogodilo i u Komiži gdje je i ovogodišnji lipanj bio najkišovitiji. Istina, podaci postoje samo od 1981., ali lipanjski rekord je nadmašen i u Dubrovniku gdje podaci postoje od 1961. godine.
Kada bi kolovoz i bio sasvim suh, što se dosad u povijesti mjerenja nije dogodilo, cijelo ljeto ipak bi dobilo klimatološku ocjenu ‘ekstremno kišno’. Jer, već je ovogodišnja srpanjska količina kiše veća od dosadašnje najveće tijekom razdoblja lipanj-kolovoz.
Neki će ovakvo vrijeme pripisati uobičajenim promjenama vremena, neki djelovanju globalnog zatopljenja i klimatskih promjena ili uzvraćanju prirode na ono što joj činimo. Za konačni sud valja ipak pričekati znanstvene analize, ali ovako mnogo ekstrema i skokovitih promjena – vrućina, hladnoća, suša, poplava – sasvim se uklapa u većinu postojećih klimatskih scenarija. Srećom, nisu se ponovile velike, dugotrajne poplave ni visoki vodostaji kakve smo u dijelu Hrvatske imali u svibnju.
U javnosti se često može čuti da se klima promijenila. Koliko je to točno? Odnosno, je li ispravnije reći da su klimatske promjene nešto uobičajeno?
Nisam stručnjak u tom području i nije u redu da se u to odviše petljam. Zagovornik sam teze, i čini mi se logičnom, kako je sve ovo što nam se događa spoj uobičajenog životnog ciklusa Zemlje – koja je prolazila kroz topla, hladna, pa i ledena doba – i ljudskog djelovanja. Posljednja desetljeća pokazuju da živimo u toplom dijelu života Zemlje, a čini mi se nemogućim da tu natprosječnu toplinu ljudi nisu barem malo povećali.
Većina godina u proteklih dva desetljeća među najtoplijima je otkad postoje mjerenja. I prvih sedam mjeseci ove godine, unatoč kojekakvom srpnju, natprosječno su topli. Štoviše, u Splitu je srednja temperatura zraka za razdoblje od siječnja do srpnja odmah iza najviših iz 2007., 2002. i 1950. godine, a prema podacima postaje Zagreb Grič, ovo je drugo najtoplije razdoblje siječanj-srpanj u povijesti mjerenja, još od 1862. godine. Toplije je bilo samo 2007.
Zime nemaju snijega, a ljeta nemaju sunčanih dana kao što su nekad imala. Jesu li u pitanju efekti globalnog zatopljenja? Idemo li prema tome i što to znači za meteorologe?
Zapažanja i podaci kojima raspolažem odviše su skromni za velike zaključke. No, ne bih donosio sudove na temelju jednog ljeta. Mislim da ne smijemo ‘pamtiti samo sretne dane’ i zaboravljati suha i vruća ljeta prošlih godina. Primjerice, Split je dugo imao jako topao srpanj, a ovako prohladan srpanj bio je davne 1986. godine. Sve ove promjene dodatni su izazov za meteorologe.
Posezona, rujan?
Dugoročne prognoze za sljedeće mjesece upućuju na zaključak o iznadprosječnoj toplini, ali ipak ne vjerujem da će biti puno dana s temperaturom višom od 35 °C. No, sunca, bonace i cvrčaka na Jadranu neće nedostajati.
Jutarnji list
