Ponedjeljak je bio pretežno sunčan i topao proljetni dan. Samo je u Gorskom kotaru povremeno bilo umjerene naoblake. Mali Lošinj i Rijeka mjerili su 24°C, Omišalj i Rab 23°C, a toplo je bilo i u Gorskom kotaru, u Pargu 18°C.
Najtopliji u Hrvatskoj bio je Senj s 26°C.
Već danas temperature su ipak niže, a još će više osvježiti s promjenom koja slijedi, a o kojoj pišemo uskoro.
Ne iskoristiti tako lijep dan za otići nekamo, bila bi prava šteta, stoga je dio naše ekipe potpomognut prijateljima koji nisu direktno povezani s nama krenuo u akciju.
Prva stanica Lovran okupan suncem, temperatura preko 20°C, što je izmamilo mnoge na malo sunčanja, jer je još uvijek more prehladno, o čemu je svjedočila i sumaglica, tako da se otok Krk nije ni vidio, dok je Cres, koji je bio bliži ipak bio vidljiv.
Nakon kraćeg predaha od napornog rada, u jednom od boljih riječkih ugostiteljskih objekata, nastavljamo put. Pred nama Grobničke Alpe, a sa piste u blizini čula se grmljavina brojnih ljubitelja oktanskih sportova i njihovih motocikala.
Pala je odluka da idemo prema Platku. Zaustavljamo se na vidikovcu ispod Platka, ali je vidljivost bila vrlo loša te je sve što smo uspjeli fotografirati vedro nebo s ponekim kumulusom.
Od vidikovca do parkirališta vodi proširena i novoasfaltirana cesta tako da nemate dojam da idete prema Platku. Gore nas je dočekalo ugodnih 15°C. Na parkiralištu je postavljena javna rasvjeta i asfaltirani su prilazi parkingu, ali same parkirne plohe nisu asfaltirane. Ne zaustavljamo se previše jer se nema što za vidjeti i stižemo do Velikog doma na Pribenišu, koji se nalazi na 1111 metara nad morem.
Vani nas dočekuje 15°C, malo povjetarca i nigdje nikoga, dok se iz zvučnika na terasi čula tiha glazba.
Malo fotografija
Nakon kaćeg zadržavanja, vrijeme je za povratak. Odlučujemo se za makadamsko-asfaltiranu cestu prema Klani, koja na svom putu prolazi kroz Suho. Od Platka do Suhog imate 12 km solidnog makadama koji je na nekim mjestima malo s grubljim kamenjem, zbog djelovanja oborinskih voda koje su svoje učinile. Naš je savjet da tim potezom idete ili terencem ili automobilom s višim podvozjem. Krajobraz je fantastičan i svakako treba vidjeti, ali ako nemate terenac ili sličan automobil, savjetujemo put preko Klane i Gumanca koji je nešto bolji, ali samo do Suhog.
Suho, lovačka kuća i par vikendica, uređeno je čak i osvjetljeno boćalište. Ovdje možete i zaroštiljati s ekipom jer je postoji i posebno mjesto za roštiljanje, čak i kad su zabrane loženja na otvorenom.
Napuštamo mali raj okružen crnogoričnom šumom i nastavljamo spuštanje prema Trsteniku. Nekadašnje izletište Riječana potpuno pusto, livada netaknuta, zrak čist. Možda bi i bilo više ljudi kad bi se asfaltirala cesta Platak -Klana, šumska transverzala. Na sreću ili žalost, kako kome, za sada za to ne postoji interes i ovaj lokalitet na preko 900 metara visine, i dalje uživa svoj mir i tek poneki izletnici dođu do njega.
Na panou uz cestu piše sljedeće:
Ako želite doživjeti djelić sjevernjačkih (borealnih) predjela tajgi i moguć izgled zaleđa Riječkog zaljeva u pojedinim razdobljima nakon ledenog doba, zaustavite se na Trsteniku i zadubite u ovaj pomalo mistični krajobraz. Ovdje će vas dočekati mrazišne smreke razasute po cretu u čiju se mekanu i vlažnu tresetnu podlogu stopala pri hodu lagano utiskuju, a u nastale udubine cijedi voda koju su tresetni ostaci odumrlih biljaka upili poput spužve. Slikovite smreke, rijetke vrste biljaka, gljiva, životinja i posebna cretna vegetacija dočaravaju nam još i danas izgled dijela gorskih krajobraza u zaleđu Riječkog zaljeva kakvi su prevladavali u nekim razdobljima nakon ledenog doba. Odonda se izgled krajobraza znatno promijenio, a cret Trstenik ostao je kao posljednje svjedočanstvo – vegetacijski i krajobrazni preostatak (relikt).
Za razliku od Trstenika visoravan Gumanac, Gumance, kako god je zvali, dosta je pohođena od strane izletnika, a razlog je vrlo jednostavan, relativna blizina Klane, a i do početka same visoravni, penjete se asflatiranom cestom, koja u smjeru Klane, završava u Mlakama, nakon čega ponovno slijedi makadam sve do iznad pilane u Klani.
Tu već počinje civilizacija, oznake “oprez, područje medvjeda” stvar su prošlosti. Prošli smo kroz Klanu u kojoj nismo ništa fotografirali. Nek se Klanjci ne ljute, ali njihovo mjesto smo već sto puta predstavili u našim izletima.
I konačno, pred sam odlazak sunca za Učku, Rijeka.
Test i Foto: Bojan/RIMETEO
Vozač i prijatelj: Mladen
Neke se stvari ne mogu kupiti novcem
