Na sinoptičkoj karti Europe (slika) glavnu riječ vodi Atlantik sa svojom ciklonalnom aktivnošću, odnosno dominacijom zonalne struje. Istovremeno traje i dominacija anticiklone od Azora pa sjevernije, no taj blok još nije dovoljno izražen da bi sprečavao atlantskim poremećajima dolazak na zapad Europe.
Istočni i jugoistočni predjeli Europe imaju anticiklonalno vrijeme. Sredozemlje je negdje između. S Atlantika povremeno dođe poneka fronta koja Sredozemlje učini nestabilnijim, kao što je i trenutno slučaj.
Dolazak fronte do Sredozemlja, doveo je do stvaranja sekundarne ciklone u zapadnom dijelu koja će dodatno ojačati, a slično vrijeme nastavit će se istim trendom i do kraja tjedna.
Dok god se nad Islandom stvaraju ciklone koje se spuštaju jugoistočno neće doći do promjene sinoptičke situacije. Nastavit će se nestabilno i kišovito vrijeme na našem području i većem dijelu Sredozemlja, a nova fronta do Sredozemlja će stići već u nedjelju.
Do eventualne promjene moglo bi doći tek početkom treće dekade studenoga, kada se vidi mogućnost uspostave atlantskog bloka. To bi značilo da bi fronte sa sjevera išle direktno sa hladnoćom do Sredozemlja, gdje bi dolazilo do stvaranja ciklona koje bi onda svu hladnoću povlačile na Sredozemlje.
Sibir se već uveliko priprema za zimsku situaciju. Već su značajne površine sjeverne hemisfere prekrivene snijegom, a posebno se to odnosi na Sibir. Cijela Azija je pod snijegom, a Europi ga skoro pa nema, što se vidi i na slici ispod.
Ciklonalna aktivnost na Arktiku prema dostupnim modelima, u trećoj bi dekadi trebala postupno slabiti, što znači da bi uskoro jezgre hladnoće mogle u južnije krajeve. Ohlađeni i snijegom prekriveni Sibir samo je dodatna podrška toj situaciji. Ostaje samo pitanje gdje će pogoditi hladnoća?