Katastrofe su neumitna pojava i njihov broj se može samo povećavati, pa je potrebno što odgovornije osmisliti načine kako će te nesreće nanijeti što manje patnje i štete, čulo se nedavno na bioetičkoj konferenciji na Lošinju, ravno godinu dana nakon poplavne katastrofe u donjem porječju Save.
U svibnju prošle godine naglo su pale nezapamćene oborine, koje su stvorile razorne tokove rijeka, koje su poplavile brojne gradove i sela. Od posljedica su u donjoj Posavini tri osobe stradale, devet tisuća ljudi je evakuirano, poplavljeno je 7.500 kuća i 19 javnih zgrada. Ukupne štete bile su veće od 230 milijuna eura, a brojni građani još se nisu vratili u svoje kuće.
Globalna statistika katastrofa
Marija Selak sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta iznijela je pregled podataka o katastrofama i pozvala se na Međunarodnu strategiju UN-a za redukciju katastrofa (UNISDR), prema kojoj je 2010. godina bila najsmrtonosnija u posljednjih nekoliko desetljeća – u 373 “prirodne” katastrofe poginulo je 300 tisuća ljudi, katastrofama je bilo pogođeno više od 200 milijuna ljudi, dok je trošak sanacije katastrofa premašio 100 milijardi dolara.
Katastrofa je iznenadna i neočekivana pojava koja zahtijeva brzu reakciju, u kojoj je najmanje 10 ljudi poginulo, 100 ili više trpi posljedice, a zbog kojih je donesena deklaracija o izvanrednom stanju u državi ili je poslan poziv za međunarodnu pomoć.
Prema uzroku mogu biti prirodne katastrofe, poput poplava i potresa, uzrokovane “ljudskim faktorom” kao što je rat, terorizam i industrija, te složene katastrofe koje uključuju oba uzročnika. Većina ih je, međutim, prouzročena s oba čimbenika. Najčešće su hidrološke, odnosno klimatološke katastrofe.
U 2014. godini 48 posto nesreća dogodilo se u Aziji, gdje je poginulo više od 86 posto svih žrtava. Broj geofizičkih katastrofa – potresa, erupcija i tsunamija – je konstantan, ali je broj katastrofa uzrokovanih klimatološkim faktorima u stalnom porastu.
Između 1994. i 2013. najviše, 43 posto svih katastrofa, činile su poplave, čije posljedice su trpjele gotovo dvije i pol milijarde ljudi. U tom su razdoblju po brojnosti slijedili potresi, od kojih su poginule 244 tisuće ljudi, a prouzročene su se štete popele na 946 milijarde dolara, rečeno je na konferenciji.
Potresi zajedno s tsunamijima odnijeli su gotovo 750 tisuća života, što je više od svih drugih katastrofa zajedno. Tsunami je najsmrtonosnija vrsta katastrofa – u prosjeku odnese 79 života na tisući ljudi, dok je smrtnost od potresa četiri čovjeka na tisuću ljudi.
Na visokom mjestu su i suše, koje su pogodile više od milijardu ljudi, od kojih 41 posto s područja Afrike. Najviše katastrofa pretrpe Kina i SAD, ali smrtnost ne prati broj katastrofa, nego je povezana s dohotkom zemlje. Tako razvijenije zemlja iskuse 56 posto svih zabilježenih katastrofa na Zemlji, ali kod njih strada svega 32 posto ljudi.
Etički aspekti katastrofa
Slučajevi katastrofa, u svojoj radikalnosti, predstavljaju veliki izazov za etiku, upozorila je Marija Selak i naglasila da se u tim okolnostima pojavljuje oskudica resursa, pa njihova pravedna raspodjela iskače u prvi plan. U ograničenim uvjetima neke će osobe dobiti puni tretman, a neke ograničeni, kazala je. Primjerice, liječnici su prisiljeni odabrati pacijente kojima će moći pomoći, dok se na neke, koji nemaju velike šanse za ozdravljenje “ne isplati trošiti resurse”.
Podsjetila je i na neke naloge humanitarnog prava, primjerice da se svaki stradalnik promatra kao osoba, a ne kao slučaj. Crveni križ traži da se u takvim okolnostima kultura i običaji pojedinih naroda moraju poštivati, istaknula je Selak i navela neke primjere kad tradicijske prakse ometaju medicinsko liječenje i omogućuju širenje zaraze.
Širenju epidemije ebole doprinijeli su pogrebni običaji u nekim afričkim državama, koji uključuju grljenje i ljubljenje mrtvaca, a virus ebole je najaktivniji kod mrtvaca. Na pokušaje ograničavanja pogrebnih svečanosti, stanovništvo je počelo skrivati tijela od medicinskog osoblja, a medicinsko osoblje obučeno u izolacijska “astronautska odijela” još je više otežalo komunikaciju na obuzdavanju epidemije.
Od 868 medicinskih osoba, koje su zaražene ebolom u afričkim zemljama dok su pružale pomoć, 507 je smrtno stradalo, a među njima je dosta vođa timova za epidemije i viruse, kazala je Marija Selak.
Kako se Zagreb priprema za katastrofe?
O tome kao se najveći hrvatski grad priprema za katastrofe govorio je Mario Hrgović iz Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba.
Najveća ugroza Zagrebu dolazi od potresa, koji može doseći 6,3-6,5 stupnjeva, a potom su opasnost klizišta kojih je na obroncima Medvednice registrirano više od 700. Klizište Kostanjek jedno od najvećih u Europi, evidentirano još 1963., do kojeg je došlo neodgovornom i nekontroliranom eksploatacijom rudnog bogatstva, lapora, za potrebe cementare. Ona više ne radi, ali posljedice ostaju. Od 1963. do danas klizište se pomjerilo sedam metara, kazao je Hrgović.
Pored prirodnih ugroza, prisutne su tehničko-tehnološke – neki gospodarski objekti u Zagrebu imaju velike količine opasnih tvari, poput klora, amonijaka, itd. Pored prometa, kojim se svake godine cestama Grada Zagreba prenosi 150 tisuća tona opasnih tvari, postoji mogućnost ugroze od nuklearne elektrane Krško.
Utemeljenjem ureda pokušalo se odgovoriti na rizike koji prijete velikom gradu, nakon što je raspuštena Civilna zaštita koja je postojala u bivšem sustavu. Takav ured je potreban Zagrebu, a bilo bi potrebno da i drugi veći gradovi imaju slične urede i da se o ovim problemima puno više razgovara, kazao je Hrgović.
U organizaciji prvog odgovora na moguću katastrofu, Ured u Zagrebu računa na jako dobru vatrogasnu zajednicu koja broji 58 dobrovoljnih vatrogasnih društava, Stanicu Hrvatske gorske službe spašavanja i Crveni križ, te snage MORH-a, kazao je Hrgović. Dodao je kako se s njima organiziraju zajedničke vježbe, putem kojih se nastoji upoznati da bi bolje međusobno funkcionirali, a Ured razvija i međunarodne projekte kojima nastoji podići svoju sposobnost djelovanja.
Grad Zagreb osnovao je timove za spašavanje u ruševinama i na vodi. “Imamo dovoljno ljudskih i materijalnih sredstava da se taj prvi odgovor na katastrofu može odraditi kvalitetno, a možemo računati i na pomoć država članice EU i na pomoć NATO-a, ali prije svega na vlastite snage”, kazao je Hrgović.
Iskustva „Univerzitetskog prihvatilišta DIF“
Sandra Radenović s Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Sveučilišta u Beogradu iznijela je iskustva Samoorganiziranja njezina fakulteta za vrijeme prošlogodišnje poplave u Obrenovcu.
Fakultet se prvog dana samoorganizirao i uključio više od 300 volontera, koji su tijekom tri tjedna spašavali stanovništvo, organizirali na Fakultetu smještaj, hranu, i zadovoljavanje niza drugih potreba stradalog stanovništva.
“Već prve večeri otišli smo s fakultetskim čamcem i izvukli 170 ugroženih ljudi, među kojima je bilo i beba, na tri kata organizirali smještaj, sakupili ležaje i deke. Vodili smo bazu podataka koja je postala informacijski centar za sve koji se raspituju. Zaposlenici DIF-a organizirali su dežurstva, a uvedeno je i dežurstvo policije da ne bi bilo krađa, pa su ubrzo to nazvali Univerzitetsko prihvatilište DIF”, kazala je Sandra Radenović.
Život na prihvatilištu se organizirao kroz nekoliko vertikala – smještaj, ishranu u kojoj su dva od tri obroka osiguravali zaposlenici svojim vezama, odvoz smeća, psihološka pomoć koju su davali studenti starijih godina, higijena koja bila na najvišem nivou, veterinarska službua jer je organizirano jedino prihvatilište za životinje u Srbiji, djeca su imala posebne vježbe, itd.
Volonteri su pokazali veliku empatiju, a pokazalo se da je veliku star značilo to što su imali iskustvo organiziranja na Univerzijadi, te što je pokretač samoorganiziranja, dekan Fakulteta, imao iskustvo na radnim akcija kojima se danas smijemo, kazala je.
Kad je opasnost prošla, altruizam je opao pa je skupina koja je pokrenuta skupljanjem knjiga za Obrenovac morala iz svog džepa platiti njihov prijevoz do odredišta, rekla je Sandra Radenović.
Hrvoje Jurić ohrabrujućim je ocijenio da se u tim teškim prilikama javlja tako snažna empatija i suradnja, ali kad se stvari vrate u rutinu, ljudi se vraćaju borbi za sebe. Mediji su se u danima katastrofa posebno angažirali na razvijanju solidarnosti, nakon njih počnu razvijati sve negativne strane političkog sustava, rekao je.
Izvor: HINA
Naslovna foto: N. Reberšak
