U ovom trenutku postoji niz parametara koji određuju razvoj prilično složene vremenske slike nad Europom. Ipak, ovaj put ćemo krenuti od visine prema bazi – prvo od polarnog vrtloga.
Svake godine početkom kalendarske jeseni u cca. 30 kilometara visine (10 hPa) tzv. polarni vrtlog, odnosno polarna ciklona ispunjena vrlo hladnim zrakom. Posljedica je to smanjenja kuta Sunca, a time i manjeg zagrijavanja kratkovalnim zračenjem polarnih područja, pa je najizraženije početkom godine kada su ti krajevi u potpunom mraku. Izraženija temperaturna razlika između tropskih i izvantropskih područja znači jačanje polarnog vrtloga, odnosno pridonosi daljnjem hlađenju stratosfere. Oko polarnog vrtloga, poput prstena, kruži jaka mlazna struja koja ne dopušta strujanje ekstremno hladnog zraka u niže slojeve atmosfere, što bi imalo goleme ljudske posljedice. Snažan, kompaktan polarni vrtlog je takav da se ponaša kao hobotnica koja je svoje “pipke” uhvatila u sebe – drugim riječima, ne dopušta im da se ispruže. Mlazna struja tada je sasvim ravna, bez većih meandara. Hobotnica “s pipcima” omogućuje da veliki dio kontinenta ostane pošteđen ekstremne hladnoće. Lakše konceptualizirano – zamislimo staklenku u kojoj se pod pritiskom stisne zrak i na nju se stavi poklopac. Poklopac je upravo naša mlazna struja.
Kako idemo prema proljeću, temperature zraka rastu, Sunce jača pa samim time i temperaturna razlika između juga i sjevera slabi. Posljedično, polarni vrtlog slabi, a u ovo doba godine dolazi do procesa poznatog kao konačno stratosfersko zagrijavanje (FSW). Slabljenje vrtloga znači da on sada polako nestaje iz prognostičkog materijala i da će se prirodnim putem vratiti u ranu kalendarsku jesen. U takvim okolnostima ostaci nakupljene hladnoće dovode do slabljenja mlazne struje, tj. zapadni visinski vjetrovi dobivaju istočnu komponentu i mlazna struja postaje vijugavija. Taj preokret je važan jer tada izviru “pipci” naše hobotnice. Ili, drugim riječima, oko poklopca se stvaraju “rupe” kroz koje može curiti hladniji zrak. No, konačno zagrijavanje stratosfere nije jamstvo da će nas uvijek “oprati” kratkotrajna hladnoća – nije ona uvijek koncentrirana na jednom te istom području. Slabljenje polarnog vrtloga povezano je sa slabljenjem mlazne struje, što zapravo doprinosi smanjenju olujne aktivnosti nad zapadnim dijelom Europe, koji statistički ima najveću vjerojatnost za stabilnije vrijeme sredinom proljeća.
Ove godine istočna komponenta, odnosno kada smo oslabili polarni vrtlog, dogodila se u trećoj dekadi veljače. Zanimljivo je da se zagrijavanje stratosfere ove godine dogodilo nad srednjom i istočnom Europom, na području gdje su temperaturna odstupanja ove veljače bila najizraženija. Prva pretpostavka je prijenos energije iz nižih slojeva troposfere u stratosferu uzlaznim tokom (točnije, uzlaznim širenjem osjetljivog toplinskog toka u nedostatku odgovarajuće translacije). Promatrajući odstupanja u odnosu na referentno razdoblje 1991.-2020., vidljivi su izraženiji utjecaji sa sjevera Afrike duž osi preko Apeninskog poluotoka prema središnjem i sjeveroistočnom dijelu Europe do 100 hPa (cca. 15 km). visine. Ovo širenje uzrokovalo je smanjenje razlike u temperaturama zraka između juga i sjevera i početak procesa dijeljenja polarnog vrtloga. Uostalom, to se i dogodilo. Tome je pridonijelo i znatno toplije more u odnosu na prethodne godine jer je izostalo značajnije zahlađenje, a ostaci topline prenijeli su se iz jeseni u zimu.
Međutim, taj proces nije trenutačan i treba mu neko vrijeme da se odrazi u atmosferi. Ali ono što vidimo kroz znanstvene studije je da troposferi, odnosno nižim slojevima atmosfere, treba 2 do 4 tjedna od trenutka kada vjetrovi okrenu istočnu komponentu da reagiraju na ovu promjenu. S takvom pretpostavkom dolazimo do toga da bismo ovu promjenu trebali vidjeti krajem ožujka.
Ali… (uvijek postoji ono ali), jedna lasta ne čini proljeće, niti jedan parametar čini cijelu sliku. Već spomenuta, toplija mora mogu smanjiti ovaj utjecaj zahvaljujući jačem širenju izraženijih visokih grebena sjevernije u odnosu na prethodne godine. Drugim riječima, topliji zrak i topla mora mogu djelovati kao prepreka većem prelijevanju i održavanju hladnijeg zraka nad ovim područjem. Propuštanja ćemo, međutim, imati već u utorak zahvaljujući visinskoj cikloni nad sjeveroistokom Europe, koja će uz uspostavu sjevernog visinskog strujanja rubno spuštati hladniju zračnu masu. Vedro će u utorak navečer pridonijeti osjetnijem padu temperature i većem dugovalnom zračenju tla u IC spektru, što će dovesti do opasnosti od prizemnog mraza. No, vidimo da, čak i ako se radi o samo dan-dva ovakvih pojava, može biti dovoljno da procvjetale voćke pretrpe neku štetu prije nego što topliji zrak ponovno zamijeni hladniji zahvaljujući jačanju grebena s jugozapada.
No, stvari postaju kompliciranije, jer prognostički modeli nemaju jasnu percepciju što bi se moglo dogoditi nakon 22.3. Stoga ćemo zakoračiti u tropska područja i pokušati raspetljati situaciju.
Madden-Julian oscilaciju već smo spomenuli nebrojeno puta ove zime, ali očekujemo da će ona sada biti manje izražena s obzirom na to da fenomen El Nino slabi, pa će “udari zapadnog vjetra” (preciznije “westerly wind bursts” uslijed nedostatka adekvatnog prijevoda) također oslabjeti. Vidimo to kroz trenutnu propagaciju koja je živahna i brza. Nakon slabljenja krajem siječnja, nova aktivacija je uslijedila krajem veljače s kojom je iz faze 3 zakoračeno u fazu 6 u roku od 15 dana. Faze 3 i 4 statistički jačaju mlaznu struju, što sad vidimo da je slučaj. NAO je napokon iz minusa prešao u plus. Međutim, faze 5 i 6 su faze postepenog slabljenja, odnosno statistički favoriziraju “blok” situacije nad Europom uz kompenzacijsko polje niskog zračnog tlaka uz obale sjeverne Afrike. U fazu 6 ulazimo 16.3, a već u iduću, sedmu fazu, početkom treće dekade ožujka – faze koje dovode do slabljenja mlazne struje. Refleksiju bismo trebali vidjeti sa zakašnjelim efektom u narednih 7 do 10 dana, odnosno na samom kraju ožujka i početkom travnja.
Što srednjoročne prognoze upućuju?
NAO oscilacija ponovo bi krajem mjeseca težila neutralnim vrijednostima, dok bi cijeli put MJO oscilacije završio inaktivacijom nakon kratkotrajnog ulaska u fazu 8. Faze 7 i 8 su faze NAO- i dovode do spuštanja hladnijeg zraka prema jugu Europe. Međutim, uzimajući u obzir koliko je ostalo hladnoće, tranzicije te trenutno topla mora, nameću se idući zaključci:
- Svaki pokušaj značajnijeg prodora hladnijeg zraka bio bi (namjerno u kondicionalu) limitiran, u velikoj mjeri zbog jačeg utjecaja grebena s jugozapada Europe i toplijih mora te ne tako izraženog indeksa NAO telekonekcije. Štoviše, i MJO koji bi prema trenutnim prognozama jako brzo otišao u inaktivaciju bi također mogao imati svoje limite u drugim interakcijama.
- Promjenjivo vrijeme, bez dugotrajne stabilizacije, te uz česte temperaturne oscilacije bi se nastavilo. Gledajući indeks, prije svega NAO, očekuju se kratkovalne doline po visini i frontalni poremećaji u prizemlju preko centralne Europe dalje ka istoku. Izgledi za snijeg u nižim područjima trenutno su niski.
- Najveća prijetnja po poljoprivredne i voćarske kulture ostaje u vidu mraza, naročito po “curenju” hladnijeg zraka sa sjevera poslije kojih slijede vedrije noći.