Krajem srpnja, bili smo u posjetu otoku Hvaru. Izlet smo zamislili na način da smo do Splita išli starom damom „Liburnijom“, a zatim iz Splita „hvatali“ trajekt za Stari Grad na otoku Hvaru. Potom smo se otočkim prijevozom prebacili na drugu stranu, u sam Hvar, da bi u konačnici katamaranom se vratili u Split, a zatim se opet ukrcali na „Liburniju“ koja nas je vratila u Rijeku.
Ne znamo što nam je na tom putu bilo ljepše, samo putovanje brodom ili pak uživancija u ljepotama otoka Hvara. Idemo po redu.
Bio je pondjeljak, negdje oko 18h kada smo došli u luku, jer treba zauzeti dobra mjesta na brodu. Vrijeme je bilo oblačno pa čak i prohladno, obzirom da je samo koji sat prije u Rijeci padalo kao iz kabla.
Naravno, nismo uzimali kabinu čija je je povratna karta do Splita bezobraznih preko 700 kn, kao da se vozimo kruzerom, a ne oronulim trajektom kojeg je pregazilo vrijeme. Želite li bicikl uzeti sa sobom, morate i njemu platiti povratnu od 130 kn pa računajte da li vam se isplati.
Ilustracije radi koliko je to skupo, dovoljno je reći da od Trsta do Patrasa idete za istu cijenu, a smješteni ste u kabinama, a vozite se u ovakvom čudu tehnike, koje više podsjeća na kruzer nego na trajekt (Izvor: ferry.dk), a nudi vam svu silu sadržaja, dok na Liburniji najluksuznije što imate je restoran.
Oni koji ne uzmu kabine, a tih je na brodu bila velika većina, mogli su spavati na hodnicima, palubi, aero salonu i velikom salonu „Eskimo style“. Nazvali smo ga tako, jer je to bez konkurencije bilo najhladnije mjesto na brodu. Iz nekog razloga klima je nenormalno rashlađivala i mogli ste jedino biti tamo u vreći za spavanje.
Odustali smo od smrzavanja i „smještaj“ potražili na terasi na krmi broda. Drvene klupe, ali su poslužile za ubiti oko. Zanimljivo je isto tako reći da, iako bio namijenjen za dulja putovanja, brod zbog takve “mode” tada kada je građen, zapravo nije imao ni jedan prostrani salon sa separeima, već više manjih, u kojima se čovjek baš i ne može odmoriti, ako ne uzme preskupe kabine.
Dakle, oko 18h smo se ukrcali na trajekt, a do isplovljavanja je bilo dovoljno vremena za zauzeti poziciju i malo fotografirati iz neobične perspektive.
Tada je u luci bio i Greenpeaceov „Rainbow Warrior“.
Negdje oko 19h posada je počela s pripremama za isplovljavanje.
A i na brodu su svi bili uzbuđeni zbog istog razloga.
I krećemo…
Rijeka ostaje u daljini
Pogled prema Krčkom mostu
Ali i prema Rijeci.
Prolaskom kroz Srednja vrata, Rijeka se izgubila iz vida, ali zato su Krk i Cres bili „nadomak“ ruke.
Odmicanjem južnije i nebo se sve više razvedravalo pa je i zalaz bio vrlo lijep. Pogled prema Učki i Riječkom zaljevu.
Taman prolazimo kada se između Cresa i Krka kretao trajekt „Ilovik“ koji održava trajektnu liniju Merag-Valbiska.
Valbiska na otoku Krku, u pristaništu dva trajekta. Lijevi na liniji Valbiska – Merag isto kao i „Ilovik“, dok drugi održava liniju od Valbiske do Lopara na otoku Rabu.
Zadnji pogled prema „Iloviku“, a pred nama već otočić Plavnik. Plavnik se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini 6,3 km. Najviši vrh je visok 194 m, ponad kanala Krušija između Plavnika i Cresa, a u kojem kanalu je i najveća dubina čitavog Kvarnerskog zaljeva-113 metara, a kroz koji smo u tom trenutku prolazili.
Kasnije, kad je pala noć na palubi je već bilo svježije, ali za atmosferu su se brinula dvojica stranih virtuoza, jedan na violini, a drugi na klasičnoj gitari, koji su zabavljali poveći broj prisutnih na palubi. Tada smo već plovili negdje u ravnini s Pagom, a sa popularnog Zrća vidjeli su se odbljesci svjetlosnih snopova na nebu.
Što smo išli južnije, to je sijevanje na nebu bilo izraženije, a negdje iza 03h u noći, dok smo prolazili pored Murtera, zahvatilo nas je grmljavinsko nevrijeme. Kiša je toliko jako padala, da je stakleni krov iznad terase počeo propuštati, što nije bilo nimalo ugodno, da vam kiša kaplje na glavu.
Sreća pa je nevrijeme kratko trajalo, a kako smo se približavali Splitu rano ujutro počelo se pojavljivati i sunce.
U daljini, pažnju nam privlači jedan ljepotan. Brod se zove „SNAV Adriatico“, a ovog je ljeta povezivao Split i Anconu. Radi se o nekadašnjem brodu „Stena Baltica“ za čiju je kupnju svojevremeno bila zainteresirana Jadrolinija, ali je iz nepoznatog razloga odustala od kupnje, a Taljani nisu gubili vrijeme i kupili brod.
Uplovljavanje u Split i ugođaj koji je vladao u luci.
Stari znanac „Marko Polo“, nekad je on vozio „Liburnijinu“ liniju, ali je Jadrolinija svojm nepopularnom politikom dizanja cijena, uspjela smanjiti promet na dužobalnoj liniji pa je „Liburnija“ sasvim dovoljna.
Koju minutu nakon nas evo i njega
Pogledajte ovaj omjer veličina.
Nemamo puno vremena, taman za kavicu, sendvič i kupovinu karata za Stari Grad na otoku Hvaru. Mogli smo i s „Liburnijom“, ali smo baš htjeli nakratko odmoriti od plovidbe, u Splitu.
Nakon navedenoga ukrcali smo se na „Tina Ujevića“ i uživali u njegovom komforu 2 sata, koliko traje plovidba. Prostrani i brojni separei, odlični za još malo odmoriti prije nastavka.
U Starom Gradu, dočekali su nas oblaci, koji su u početku donijeli i malo kiše, a zatim je sa juga pristigla veća olujna masa koja se istresla i u kratkom vremenu donijela veću količinu kiše, što ćete moći vidjeti na sljedećim fotografijama.
Stari Grad-trajektna luka
Stari Grad je osnovan kao starogrčkigrad Faros početku 99. antičke Olimpijade, tj. 384. godine prije Krista. Pretpostavlja se da su ga utemeljili grčki doseljenici sa otoka Parosa u Egejskom moru. Nalazi se na zapadnom dijelu otoka Hvara, na dnu Starogrojske uvale. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, grad Stari Grad ima 2.781 stanovnika.
S obzirom da je nebo sve više prijetilo, potražili smo zaklon i odgledali (odslušali) predstavu koja je uslijedila. Pljuskovi praćeni grmljavinom trajali su preko sat vremena, a od silne kiše, voda se zadržavala na ulici. U šali smo komentirali da se ovog ne bi postidjela ni Rijeka.
Situaciju smo pratili na satelitskim snimkama, jer Dalmacija ni u 21. stoljeću nema radar.
Kako došlo, tako prošlo. Nakon sat vremena proloma, vrijeme se stabiliziralo pa smo nastavili obilazak. Ubrzo je i sunce zapržilo svom snagom.
Nakon kupanja i sunčanja, pred zalazak sunca još smo posjetili lijepo uređen vidikovac iznad Starog Grada.
Do večeri je uslijedilo još malo šetnje, ali obzirom na umor, brzo se išlo spavati. Razgledavanje Starog Grada nastavljeno je ujutro.
Prvi dio poslijepodneva toga dana proveli smo u razgledavanju Starog Grada. Zatim smo se prebacili na drugu stranu Hvara, u sam Hvar, nakon 20 km vožnje. Nakon mira u Starom Gradu, u Hvaru kao da je bačena bomba. Stotine turista na gradskim ulicama, brojna plovila u blizini, vezana, u plovidbi, izleti na Paklene otoke itd…
Grad Hvar smješten je u zaljevu na jugozapadnom kraju otoka Hvara. Godine 2001.brojao je 4.138 stanovnika. Grad je bogate povijesti i jedna od najpoznatijih turističkih destinacija u Hrvatskoj. Godišnji prosjek sunčanih sati iznosi 2726 sati, a maksimum je dostignut 2003. godine kada su izbrojana 3053 sata, stoga je logično da je u gradu vrvjelo kao u košnici.
U razgledavanju i obilaženju, vrijeme je brzo prošlo i pala je noć pa evo i dvije noćne, a na drugoj se vidi i utvrda iznad grada-Fortica.
Drugi dan boravka u Hvaru započeo nam je jutarnjim kupanjem pod kristalno vedrim nebom, a vruće je bilo već od ranih jutarnjih sati, baš kako i dolikuje najsunčanijem mjestu na Jadranu.
Poslije osvježenja, odlučili smo se za put prema Fortici. Uspon zbog vrućine nije bio nimalo lagan. Kako se penjete, pogled je sve bolji.
Nakon spuštanja uslijedio je kraći posjet ljetnikovcu Hanibala Lucića, a na trećoj se vidi i Fortica na kojoj smo bili pola sata prije.
Vrijeme nam je proletjelo i već oko 16h bili smo u katamaranu za Split. Nakon sat vremena vožnje u luci nas je dočekalo poznato društvo i jedan došljak. S desna na lijevo, „Marko Polo“, „SNAV Adriatico“ i „MSC Armonia. Povremeno je smetala i „Korčula“
Gužva na čekanju na ulazak u trajekt. Razlog, SNAV kompanija imala je osjetno niže cijene od konkurencije.
Napuštamo luku i šetamo Splitom do dolaska našeg brod koji će nas odvesti u Rijeku. Pauza je bila oko 2h.
Dioklecijanovi podrumi
Ostale fotke koje smo snimili
Pred dolazak „Liburnije“, „Armonia“ isplovljava
A ubrzo nakon nje i mi smo se ukrcali na svoj „luksuz“ koji će nas prebaciti voljenom gradu.
Uspjeli smo zauzeti mjesto u aerosalonu, a to i nije bilo baš tak teško, jer na povratku je brod bio poluprazan čak i na palubi, što bi trebalo možda zabrinuti čelnike bijele flote. Možda ipak više cijene nisu pravi put pridobivanja putnika. Manje je nekad više.
A na tv-u gleda se Hajduka protiv Škota
A bacili smo i koju šetnju samim brodom. Ovako je na hodniku kat ispod ovog je recepcija.
U „Eskimo“ salonu i dalje Eskimo
A koja je „gužva“ vladala na brodu, najbolje se vidi iz ove slike, gdje je paluba prazna, a ništa bolja situacija nije bila ni na natkrivenoj terasi. Snimljeno negdje u razini Zadra.
Na kraju jedno krasno putovanje smo imali. Cijene previsoke, pogotovo Liburnijom, ali u Hrvatskoj se nema izbora ako želite ploviti od Rijeke do Splita. Dojam popravlja vrlo ljubazna posada.
Više nas se dojmio Stari Grad nego Hvar, koji je blago rečeno skup (pizza margherita normalna 60 kn), ali to je subjektivan osjećaj svakog pojedinca.
Napomena: Sve ove fotografije možete vidjeti u još većem formatu na sljedećoj POVEZNICI
