Jako puno puta mogli ste čuti prognozu: “Na Jadranu sunčano, jedino na riječkom području oblačno s kišom”. Zašto je tome tako?
U Kvarnerskom zaljevu, uz ciklogenetičko djelovanje poseban utjecaj na velike količine oborine ima planinsko zaleđe Gorskog kotara i Učke s orografskim efektom intenziviranja oborina, što se posebno očituje u široj riječkoj regiji.
Dok imamo ciklonu sa središtem još daleko od Jadrana, sa svoje prednje strane u jugozapadnoj struji donosi toplu i vlažnu zračnu masu prema našem području. Ta zračna masa prelazeći preko Sredozemnog mora nakuplja velike količine vlage u obliku vodene pare. Kada ta topla i vlažna zračna masa dođe u riječki zaljev, a zbog specifičnosti položaja kojeg smo gore naveli, ona se uzdiže uz obalne planine i kondenzira u oblačni sloj, iz kojeg počinju oborine. Zbog takvog geografskog položaja riječkog zaljeva imamo “tipično riječko vrijeme” uz oblake, jugo i kišu, dok je preostali dio Jadrana u to vrijeme uglavnom sunčan.
Za oborine najpogodnija situacija nastaje onda kada se ciklonalni centar formira u Genovskom zaljevu, a potom preko talijanskog kopna premjesti u sjeverni ili srednji Jadran. Ovo govorimo s oborinskog aspekta.
Za snijeg je potrebna druga situacija o kojoj smo već pisali u OVOM TEKSTU.
Što se južnog vjetra tiče na području Kvarnera, on zna biti ponekad jak i olujan, a vrlo rijetko s orkanskim udarima. Orkansko puhanje juga najčešće je prisutno na južno kvarnerskim otocima i prema otvorenom moru.
Jugo je vjetar koji nam dolazi s mora i usko je vezan s prisutnosti blizine ciklone. Stoga položaj priobalja i otoka, te orografska složenost jadranskog područja uvjetuju i složenu cirkulaciju vjetra, ne samo pri tlu nego i po visini.
Iz toga možemo vrlo lako zaključiti, da vjetar jugo ili bura, u priobalju je određen geografskim položajem, rasporedom tlakova zraka, kopnenog zaleđa, utjecajem mora, nadmorske visine, reljefu određenog područja itd. Dok tuneli, prosjeci i usjeci šuma, mogu samo lokalno kanalizirati vjetar u manjoj mjeri i to zanemarivo.
Poznato je da južni vjetar često zna u našim otočnim kanalima poprimati smjer pružanja kanala. Kada se smjer vjetra i smjer pružanja kanala poklapaju, jugo je olujne i orkanske jakosti, uz uvjet da se poklope i sustavi tlaka na tom području, dok okolni reljef samo pridonosi jakosti tog vjetra.
Puno ste puta imali prilike primijetiti dok jako jugo puše na kvarnerskim otocima, u riječkom zaljevu puše uglavnom slab istočnjak ili sjeverozapadni vjetar. Zbog čega je to ponekad tako?
Odgovor “leži” u kvarnerskim otocima, koji rade prirodnu prepreku južnom vjetru, pa ponekad riječki zaljev ostaje pošteđen južine. Prilikom prebacivanja južnog vjetra s druge strane otočkih brda, na zavjetrinskoj strani često dolazi do vrtložnog strujanja koji može preusmjeriti zračnu struju u sasvim drugom smjeru.
Spomenimo još i učestalost magle na širem riječkom području, koja je dosta česta pojava tijekom zime. Što nam je to magla? Magla je kondenzirana vodena para u obliku sitnih kapljica koje slobodno lebde u prizemnom sloju zraka, a kad se takva kondenzacija događa u višim slojevima govorimo o oblacima. Iz tog proizlazi da je magla oblak koji dotiče tlo. Ako gledamo iz doline oblak prekriva vrh planine, dok je za onog tko se nalazi u planini to magla.
Za nastajanje magle potrebni su određeni uvjeti. Magla nastaje kada je razlika između temperature zraka i temperature rosišta manja od 2.8°C. Rosište je temperatura pri kojoj se vodena para suzdržana u zraku počinje kondenzirati. Znači za stvaranje magle moraju se poklopiti svi uvjeti, temperatura rosišta, temperatura tla i zraka i potrebna vlaga od 100 posto. Jako bitnu ulogu u stvaranju magle ima vjetar, koji u pravilu ne smije biti veći od brzine 3 m/s. Ako je brzina vjetra veća “razbija” maglu i počinje povećano gibanje zraka.
Uglavnom svi gore navedeni uvjeti bitni su za nastajanje magle na određenom području, nikakvi ostali čimbenici poput, tunela i autocesta, ne mogu utjecati na nastajanje magle.
Foto: Lokalpatrioti Rijeka
