Dovesti računalne modele do savršenstva kako bi prognozirali buduće klimatske uvjete je izazovan zadatak, no s napretkom zadnje generacije superračunala, čini se da stvarna ograničenja leže u nama, umjesto u računalima.
Superračunala danas nadmašila su sva očekivanja s brzinama procesora od 10 petaFLOPSA (1 petaFLOPS = kvadrilijun operacija s pomičnim zarezom po sekundi).
Osim što će igranje računalnih igara na tim računalima biti fantastično iskustvo (10 ili više tisuća puta veća brzina od Sony Playstationa 4), korist će imati i znanost, uvođenjem takvih računala u predviđanje meteoroloških događaja.
Izračun sofisticiranih kompjuterskih modela za predviđanje budućeg vremena može potrajati neko vrijeme. Nižerezolucijski modeli gdje se podaci slažu u većim blokovima, mogu pokriti veće područje, ali prilično neprecizno.
Oni odrade dobar posao kod prognoze budućeg trenda jednog ili dva faktora, ido tog podatka dođu u razumnom vremenu. To funkcionira kada se npr. traži trend buduće temperature kopna ili mora, jer tada je potrebna upravo ta velika raširenost blokova. Nema potrebe za gušćim rasporedom, jer je malo vjerojatno da ako unutar 1000 km, nekog područja, npr. Tihog oceana imamo istu temperaturu na svakom 1000-om km, da će između dva bloka doći do velike razlike.
Ali zato, kad na manjem području trebamo dobiti sliku budućeg vremena s više rezolucijskih blokova na manjem području, tada se koriste visokorezolucijski modeli.
Primjerice, u modelima niske rezolucije, uragani su prilično rijetki. Visoka rezolucija nam daje mogućnost predvidjeti veće vremenske neprilike, poput uragana. To nam daje mogućnost gledati na lokalne prognoze s punom većom pouzdanosti.
Visoka rezolucija zahtjeva i jako puno računalnih resursa i vremena. Da bi se napravili neki izračuni potrebne su čak i godine.
Tu na scenu stupaju ova petaFLOPS superračunala, koji posao s godina smanjuju na mjesece. Međunarodni tim znanstvenka testira model koji je razvilo američko Ministarstvo energije i Nacionalna zaklada za znanost. Model su nazvali Zajednički atmosferski model, verzija 5.1. Radi na 25-km rezoluciji i daje zapannujuće rezultate, upravo zahvaljujući činjenici što je pkrenut na petaFlops superračunalu.
Rezultati se mogu vidjeti i na videu ispod.
Korištenjem tehnike naknadne prognoze za testiranje modela na ovim superračunalima, istraživači su otkrili da su modeli visoke rezolucije bili iznimno učinkoviti u predviđanjima oluja. Brojka nastalih oluja u odnosu na prognozirane, vrlo je malo odstupala.
Sada te spoznaje treba usmjeriti na predviđanje budućih klimatskih događanja.
Posao je velik, ali ne i nemoguć. Ponovit ćemo rečenicu s početka priče: …”čini se da stvarna ograničenja leže u nama, umjesto u računalima.” Na ljudima je probiti ta ograničenja.