Već drugu godinu zaredom, sezona uragana na Atlantiku je ispod prosjeka.
U Atlantskom oceanu u 2014. zabilježeno je 10 tropskih sustava, od čega ih je 8 dosegnulo status tropske oluje. 6 oluja postalo je uraganima, od kojih su dva dosegnula 3. ili višu kategoriju.
U prosječnoj sezoni, bude 12 tropskih sustava, 6 ih postane uraganima, a od toga 3 budu 3. ili više kategorije.
Jedan od glavnih razloga ispodprosječne sezone uragana je mnoštvo suhog zraka tijekom rane i središnje sezone.
Suh zrak zadržavao je većinu Atlantika stabilnijim nego što je normalno, što dovodi do manjeg broja oluja.
Također je i more bilo hladnije od uobičajenog u područjima koja su glavna za razvoj sustava uz neodgovarajuće vjetrove širom ne samo glavne razvojne regije, već i drugim područjima bitnim za razvoj kao što su Meksički zaljev, Karibi i Istočna obala SAD-a.
Ovo je druga godina zaredom da je anticiklona pokvarila planove tropskom razvoju i to iz dva razloga. Prvi je da je donijela suhi zrak, a drugi da je stvorila jače vjetrove u višim slojevima. Oba ta čimbenika nepovoljni su za nastanak tropskih sustava.
Bez obzira na sve, dovoljan je samo jedan uragan tijekom sezone, s putanjom prema kopnu i nastaju veliki problemi za pogođena područja.
Uragan Arthur bio je upravo jedan od takvih. Pogodio je dijelove SAD-a i Kanade. Formirao se kao tropska depresija 30. lipnja, a prvi udar na kopno imao je u SAD-u, na području Sjeverne Karoline, gdje je došao kao snažni uragan 2. kategorije.
Stalna brzina vjetra prilikom udara na kopno (landfalla) iznosila 123 km/h, a udari su prelazili i 162 km/h.
Arthur je ušao u knjige rekorda kao najraniji uragan koji je pogodio Sjevernu Karolinu, još otkako se vode podaci 1851. novi odlomak
Uragan je počinio minimalnu štetu unutrašnjosti ove savezne američke države, ali su zato obalna područja teže stradala.
Do Kanade je stigao 5. srpnja i postao najjača oluja još od uragana Juan 2003. godine. U krajevima gdje je prošao, uragan je počinio i znatnu materijalnu štetu, a vraćanje u elektroenergetski sustav potrošača trajalo je više od 3 tjedna.
Bermudsko otočje se moralo suočiti s nekoliko oluja sredinom listopada, uključujući i snažan uragan.
Tropska oluja Fay prošla je pored otoka u noći s 11. na 12. listopada, donoseći jaku kišu i razorne vjetrove jačine do 132 km/h.
Sedam dana kasnije, 18. listopada, uragan Gonzalo direktno je udario u Bermudu kao uragan 2. kategorije, jedan udar vjetra iznosio je 231 km/h na višim područjima otoka Svetog Davida.
Gonzalo je neko vrijeme bio uragan 4. kategorije s maksimalnim neprekidnim vjetrovima od 209 km/h.
Nakon prolaska preko Bermuda, potom se preselio na područje Newfoundlanda u Kanadi, donoseći obilnu kišu i visoke valove. Njegovi ostaci nastavili su se kretati preko Atlantika s jakim vjetrovima i kišom u Velikoj Britaniji i drugim dijelovima Europe.
Nakon 2 ispodprosječne sezone, iduća bi mogla biti vrlo slična.
S obzirom na to da je moguće dugotrajno trajanje fenomena El Nino ili njegovo obnavljanje, za očekivati je i intenzivne visinske vjetrove koji će onemogućiti bilo kakav razvoj tropskih sustava.
Zadnji put kad su se na Atlantiku dogodile 3 ispodprosječne sezone bilo je s pojavom atlantske multidekadske oscilacije, kada je temperatura vode bila ispod prosjeka od 60-ih do ranih 90-ih godina prošlog stoljeća.
Naslovna: uragan Gonzalo se kreće preko Atlantika 15. listopada 2014. (satelitska slika / NASA Goddard MODIS)
