Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) i Svjetska meteorološka organizacija (WMO) objavili su cjelovitu Znanstvenu procjenu o smanjenju ozonskog omotača u 2014. godini u čijoj izradi je sudjelovalo je oko 300 znanstvenika iz 36 zemalja. Ona predstavlja prošireni oblik sažetog Izvješća za donositelje odluka objavljenog u rujnu, a u kojoj se iznose pojedinosti o stanju, oporavku i smjernicama za ubrzanje oporavka ozonskog omotača. Ovo izvješće objavljuje Panel Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač (Scientific Assessment Panel (SAP)) svake četiri godine. članicama Montrealskog protokola ono pruža važne informacije koje su im potrebne za poduzimanje mjera u zaštiti ozonskoga omotača i za suočavanje s izazovima primjene Protokola.
Znanstvena procjena ukazuje na to da ozonski omotač, sloj koji umanjuje utjecaj štetnih sunčevih ultraljubičastih zraka na Zemlju, pokazuje prve znakove oporavka. Na putu je prema potpunoj obnovi i dosezanju razine iz 1980. godine (vrijeme prije značajnog smanjenja ozonskog omotača), koje se očekuje sredinom ovog stoljeća, zahvaljujući koordiniranim nastojanjima međunarodne zajednice da postupno ukine potrošnju tvari koje oštećuju ozonski omotač.
Do obnove ozonskog omotača došlo bi i ranije kada bismo ubrzali postupno ukidanje hidroklorofluorougljika (HCFC) i riješili problem ostalih tvari koje oštećuju ozon, a koje su i dalje prisutne u opremi i zidovima zgrada te zalihama kemikalija.
Osim toga, brže postupno ukidanje uporabe relativno malobrojnih preostalih tvari koje oštećuju ozonski omotač, a koje su trenutno još uvijek u uporabi zbog svoje važnosti za društvo, moglo bi ubrzati obnovu ozonskog omotača za oko 11 godina.
Znanstvena procjena predviđa da će se atmosferske količine tvari koje oštećuju ozon nastaviti smanjivati tijekom 21. stoljeća, pod pretpostavkom daljnjeg pridržavanja Montrealskog protokola. Budući da su tvari koje oštećuju ozonski sloj ujedno i plinovi koji vrlo snažno utječu na globalno zatopljenje, Montrealski protokol je u znatnoj mjeri pridonio ublažavanju klimatskih promjena time što je spriječio emisije stakleničkih plinova, ekvivalenata ugljikovog dioksida, u iznosu većem od 135 milijardi tona. Bez Montrealskog protokola i s njime povezanih sporazuma, atmosferska razina tvari koje oštećuju ozonski omotač desetostruko bi porasla do 2050. godine. Prema UNEP-u, globalni modeli pokazuju da će Protokol do 2030. godine spriječiti dva milijuna slučajeva raka kože godišnje, brojna oštećenja vida i imunološkog sustava, kao i štetu za životinjski i biljni svijet te poljoprivredu.
Iako postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozonski omotač ima pozitivne posljedice za globalnu klimu jer su mnoge od tih tvari ujedno i plinovi s velikim potencijalom zagrijavanja, Izvješće za donositelje odluka upozorava da bi brzo uvođenje određenih zamjenskih tvari, a koje su i same staklenički plinovi velikoga potencijala, moglo potkopati ta postignuća. U Izvješću se napominje da postoje mogućnosti da se izbjegne štetno djelovanje tih zamjenskih tvari na klimu.
“Ima pozitivnih pokazatelja da je ozonski omotač na putu oporavka do sredine ovog stoljeća. Montrealskim protokolom – jednim od najuspješnijih svjetskih sporazuma o okolišu – zaštićen je stratosferski ozonski omotač i izbjegnuto povećanje ultraljubičastog zračenja koje stiže do Zemljine površine”, izjavio je zamjenik glavnog tajnika UN-a i izvršni direktor UNEP-a Achim Steiner.
“No izazovi s kojima smo suočeni još uvijek su golemi. Uspjeh Montrealskog protokola trebao bi potaknuti daljnje korake ne samo na području zaštite i obnove ozonskog omotača već i na području borbe protiv klimatskih promjena. Zahvaljujući svojim opipljivim postignućima, zemlje-članice Montrealskog protokola mogu podastrijeti nepobitne dokaze da su globalna suradnja i koordinirano djelovanje ključni elementi koji će osigurati zaštitu naših globalnih zajedničkih dobara”, dodao je.
“Međunarodno djelovanje na području obnove ozonskog omotača velika je i uspješna ekološka priča”, izjavio je glavni tajnik WMO-a Michel Jarraud. “To bi nas trebalo potaknuti da istu razinu hitnosti i jedinstva pokažemo i u rješavanju još većeg izazova – borbe protiv klimatskih promjena. Ova najnovija procjena kreatorima politika pruža čvrste znanstvene podloge o zamršenom odnosu ozona i klime te o potrebi za uzajamnim djelovanjem s ciljem očuvanja života na Zemlji za buduće naraštaje”.
“Ljudske aktivnosti i dalje će mijenjati sastav atmosfere. WMO-ov Globalni program osmatranja atmosfere (GAW) stoga će nastaviti s važnim aktivnostima praćenja, istraživanja i procjenjivanja kako bi osigurao znanstvene podatke potrebne za razumijevanje i, naposljetku, predviđanje promjena u okolišu, kao što je to činio i zadnjih 25 godina”, izjavio je g. Jarraud.
Ključni nalazi:
Koraci poduzeti u sklopu Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju ozonski omotač omogućavaju povratak ozonskog omotača na vrijednosti iz 1980. godine.
Uz potpuno pridržavanje Montrealskog protokola, očekuje se da će se ozonski omotač oporaviti i dostići vrijednosti iz 1980. godine (vrijeme prije značajnog smanjenja ozonskog omotača) prije sredine ovog stoljeća, i to na srednjim zemljopisnim širinama i Arktiku, a nešto kasnije i na Antarktici.
Montrealski protokol i s njime povezani sporazumi doveli su do smanjenja količine plinova poput klorofluorougljika (CFC) i halona u atmosferi – plinova koji su se nekoć koristili u proizvodima poput hladnjaka, sprejeva, izolacijske pjene i protupožarnih aparata.
Ukupna količina ozona u vertikalnom stupcu zraka na najvećem se dijelu Zemlje smanjila tijekom 1980-ih i početkom 1990-ih. Od 2000. godine je relativno nepromijenjena, ali odnedavno postoje indicije da će se u budućnosti obnoviti.
Antarktička ozonska rupa i dalje se pojavljuje svakog proljeća. Očekuje se da će se nastaviti pojavljivati tijekom većeg dijela ovog stoljeća, imajući u vidu da se tvari koje oštećuju ozon zadržavaju u atmosferi čak i nakon što su njihove emisije prestale.
Stratosfera nad Arktikom bila je posebice hladna sa zime na proljeće 2011. godine, što je dovelo do velikog smanjivanja ozona, očekivanog u takvim uvjetima.
Povoljan utjecaj Montrealskog protokola na klimu mogao bi u znatnoj mjeri biti neutraliziran predviđenim emisijama HFC-a (hidrofluorougljika) koji bi se koristili kao zamjena za tvari koje oštećuju ozon.
Montrealski protokol uvelike je pridonio smanjivanju globalnih emisija stakleničkih plinova. Godine 1987., na tvari koje oštećuju ozon otpadalo je oko 10 gigatona emisija ekvivalenata ugljikovog dioksida godišnje. Montrealski protokol je sada smanjio te emisije za više od 90 posto. To smanjenje je oko pet puta veće od ciljanog godišnjeg smanjenja emisija za prvo razdoblje primjene Protokola iz Kyota o klimatskim promjenama (od 2008. do 2012).
Hidrofluorougljici (HFC) ne oštećuju ozonski omotač, ali mnogi od njih su snažni staklenički plinovi. Njihov trenutačni udio je oko 0,5 gigatona emisija ekvivalenata CO2 godišnje. Te emisije rastu stopom od oko sedam posto godišnje. Ne dođe li do njihovog smanjenja, može se očekivati da u idućim desetljećima u vrlo značajnoj mjeri pridonesu klimatskim promjenama.
Ovaj bi se potencijalni problem ograničio kad bi se postojeća kombinacija HFC-a s visokim potencijalom globalnog zagrijavanja zamijenila alternativnim spojevima s niskim potencijalom globalnog zagrijavanja ili suvremenim tehnologijama.
Godišnja antarktička ozonska rupa ljeti uzrokuje značajne klimatske promjene na površini južne polukugle.
Smanjivanje ozonskog omotača doprinijelo je hlađenju nižih slojeva stratosfere što je vjerojatno glavni uzrok promjena u ljetnoj cirkulaciji na južnoj polukugli koje su uočene posljednjih desetljeća, uz pridruženi utjecaj na površinsku temperaturu, oborine i oceane.
Na sjevernoj polukugli, gdje je smanjivanje ozonskog omotača manje izraženo, ne postoji čvrsta veza između smanjenja stratosferskog ozona i klimatskih uvjeta u troposferi.
CO2, dušikov suboksid (N2O) i metan (CH4) imat će sve veći utjecaj na ozonski sloj.
Sudbina ozonskog sloja u drugoj polovici 21. stoljeća uvelike će ovisiti o koncentraciji CO2, metana i dušikovog suboksida – tri glavna staklenička plina koji se dugo zadržavaju u atmosferi. Općenito, CO2 i metan obično povećavaju globalnu razinu ozona. Nasuprot tome, dušikov suboksid, nusproizvod u proizvodnji hrane, istovremeno je ne samo snažan staklenički plin već i plin koji uništava ozonski omotač te će u budućnosti vjerojatno imati sve važniju ulogu u smanjivanju ozonskog omotača.
Prikaz stanja ozonskog sloja iznad Antarktika na dan 9. rujna 2014. Ljubičasta i plava pokazuju gdje je ozonski sloj najtanji, a žuta i crvena gdje je ozona najviše. Izvor: NASA.
Izvor: DHMZ
