Čovječanstvo svakog dana u atmosferu pošalje 40 milijardi tona ugljikovog dioksida, što je prema mišljenju znanstvenika i boraca za zaštitu okoliša previše. Kako bi zaustavio globalno zatopljenje, njemački fizičar Klaus Lackner razvio je “hvatač” ugljikovog dioksida.
Ovaj neobični uređaj, baš kao što mu ime kaže” hvata i zadržava višak ugljikovog dioksida, koji će se potom industrijski prerađivati. Zbog izbacivanja velike količine tog plina Zemlja se zagrijava, što potvrđuju i nedavno zabilježene rekordne temperature. Naime, uređaji za mjerenje globalne temperature zabilježili su da je 2014. bila najtoplija godina od početka bilježenja.
Ako drastično ne smanjimo emisije štetnih plinova, našem planetu prijete teške posljedice. Iako dio ugljikovog dioksida apsorbiraju stabla i druga vegetacija, ona ne može nadoknaditi ogromno povećanje emisija tog spoja.
Lackner smatra da se ne smijemo oslanjati na vegetaciju, jer će se svi plinovi koji izazivaju efekt staklenika u budućnosti uklanjati iz atmosfere na druge načine. Ovaj znanstvenik njemačkog podrijetla odnedavno vodi Centar za negativnu emisiju ugljikovog dioksida Sveučilišta u Arizoni, a tijekom karijere razvio je sintetički materijal koji apsorbira ugljikov dioksid i potom ga ponovno ispušta.
Na nedavno održanoj konferenciji Američkog društva fizičara predstavio je membranu od posebnog materijala koja tisuću puta efikasnije apsorbira ugljikov dioksid od biljaka. Njegova je ideja da se od ovog materijala napravi umjetno drveće, koje će izgledati poput divovskih okomitih teniskih reketa, opremljenih modulima veličine madraca, piše environmentalresearchweb.org.
Membrana je napravljena od ionske smole, a takve se supstance koriste u sustavima za omekšavanje vode, kojima se izvlači kalcij. Membrana je impregnirana natrij-karbonatom kako bi se mogla koristiti za “hvatanje” ugljikovog dioksida, a kad dođe u dodir s njim nastaje natrij-bikarbonat, glavni sastojak praška za pecivo. Poslije pola sata membranski filter je zasićen. Za vađenje membrane iz držača koristili bi se roboti, koji bi je potom odnijeli u rezervoar ispod hvatača. Automatski sustav u hermetički zatvorenoj komori prelijeva membranu vodom ili se ona odvlači kroz vodenu paru. Tako se izaziva nova kemijska reakcija, tijekom koje se oslobađa ugljikov dioksid. U sljedećoj fazi robot vraća module na mjesto, a dok se suše ponovno hvataju ugljikov dioksid, iz čega proizlazi da najbolje funkcioniraju u suhim uvjetima, primjerice u pustinjama.
Izvor: index.hr
