Serija potresa koja je dva dana tresla riječko područje prema tvrdnjama seizmologa nije ništa neuobičajeno, a iako su potresi bili neugodni, nisu prouzročili nikakve štete. Na činjenicu da se radi o potresima jačine ispod materijalnih šteta danima su upozoravali iz Seizmološke službe Hrvatske u kojoj kažu kako godišnje u Hrvatskoj zabilježe i do sedam tisuća potresa, kao i da u tektonski aktivnijim podrčjima serija potresa nije neuobičajena pojava, ali i da je potrese nemoguće predvidjeti, kao ni njihovo trajanje i intenzitet. Više od deset potresa koji su dva dana ljuljali riječko tlo imali su magnitudu ispod 4 stupnja po Richteru, a na temelju dosadašnjih opažanja i praćenja magnituda potresa hrvatski seizmolozi procjenjuju da se na riječkom području može očekivati maksimalna magnituda do 6,3 po Richteru. Riječko, uz zagrebačko i dubrovačko područje, seizmički se ubraja u najugroženije hrvatsko područje što se potresa tiče.
Oslobađanje energije
Međutim, jedan od naših najpoznatijih stručnjaka za statiku i stabilnost konstrukcija s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, professor emeritus Mehmed Čaušević, kaže kako potres kao prirodan fenomen uopće ne bi bio interesantan da nema građevina. One su te koje odnose ljudske živote, no prema njegovoj procjeni, riječke su građevine u globalu prilično izdržljive.
– Naša je krilatica da potresi ne ubijaju ljude, već ljude ubijaju građevine. Svi građevinski fakulteti u Hrvatskoj provode kolegij potresno inženjerstvo tako da naši projektanti jako dobro znaju svoju struku. Nakon 1963. godine i potresa u Skoplju počela je primjena posebnih propisa prema kojima se grade otpornije građevine. Slobodno se može reći da smo već 1964. godine imali jedan od najsuvremenijih propisa u svijetu što se gradnje tiče i da su sve riječke građevine izgrađene nakon te godine apsolutno sigurne, posebno kada su u pitanju male energije kakve su bile s ovom posljednjom serijom potresa. Dakle, radi se o građevinama takve konstrukcije da »uništavaju« energiju koju dobiju zbog potresa. Naročito nemaju potrebe brinuti oni koji žive u neboderima. Oni su idealnog volumena i armature za potresna područja i isti takvi grade se u Japanu i Kaliforniji, a svi znamo koliko su ta seizmička podrčja aktivna – kaže Čaušević.
Dodajući kako je dio svog radnog vijeka proveo na University of California, Berkeley, gdje se bavio upravo problemom potresa, Čaušević ističe da je osjetio daleko jače potrese od ovih posljednjih riječkih. Posljednju seriju potresa, dodaje, jače su mogle osjetiti građevine krućih konstrukcija, kao što su dvokatnice i trokatnice, a mogli su ih osjetiti i strojevi u tvornicama koji su eventulano mogli izići iz ležajeva.
Godina izgradnje
Na pitanje bi li riječke građevine izdržale predviđenu maksimalnu magnitudu od 6,3 po Richteru, Čaušević ističe kako treba napraviti gradaciju među građevinama u Rijeci i to na one koje su sagrađene za vrijeme Austro-Ugarske, one koje su građene do 1964. godine te u konačnici na one sagrađene u posljednjih pedeset godina.
– Ove posljednje građevine smatraju se relativno novijima, mada treba uzeti u obzir da se prema konstrukcijskim euronormama koje se primjenjuju u Hrvatskoj, konstrukcije zgradarstva u seizmičkim područjima projektiraju da traju 50 godina. Ono što je najugroženije su sve stare građevine koje su rađene bez armature i žilavosti te nisu projektirane za bilo kakve potrese. Dakle, za građevine sagrađene nakon 1964. godine prihvatljiva je magnituda od 6,3 po Richteru.
Dobar zakon
Ne bi trebalo biti nikakvih velikih šteta pri toj jačini, a apsolutno sigurnima smatraju se građevine koje su sagrađene u posljednjih 25 godina. Naravno, bilo bi oštećenja građevina, ali ne i ljudskih žrtava. Kod velikih potresa konstrukcija građevine smije se, čak i mora, oštetiti kako bi se potrošila seizmička energija koju potres razvija te se izbjegle ljudske žrtve. Potresi su pojave kojih se trebamo plašiti isključivo u pogledu zaštite ljudi, a ne same fenomenologije kako nastaju. Međutim, to također ne znači da bi se naši stari objekti pri jačem potresu srušili, jer svojim volumenom oni su podobni za seizmički aktivna područja – pojašnjava Čaušević.
Hrvatska ima, kaže, jedan od najboljih Zakona o građenju u Europi i to još od 1995. godine. Zakon jasno propisuje da projektnu konstrukciju mora prekontrolirati ovlašteni revident kojeg imenuje Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja. Upravo je Čaušević jedan od hrvatskih revidenata.
– Bez odobrenja revidenta ne može se dobiti građevinska dozvola, a osim toga, tijekom građenja obavezan je stručni nadzor te na kraju pregled povjerenstva koje izdaje uporabnu dozvolu za objekt. Dakle, sve ide po propisima. Tako da se kod nas ne može dogoditi ono što se primjerice dogodilo u Italiji kada se pri potresu magnitude 6,2 po Richteru urušio cijeli grad. Imamo daleko bolje propise i zakone od talijanskih koji se moraju poštovati upravo zbog postojećih kontrola. Osobno sam kao revident puno puta vratio projekt na doradu ili ponovnu izradu jer propisi nisu bili poštovani – navodi Čaušević. Prednost je, kaže, što su potresi prisutni u ekonomski razvijenim zemljama poput Japana, Novog Zelenda i SAD-a koji velike napore ulažu u istraživanje te pojave, kao i u istraživanje građenja na seizmički aktivnim područjima, pa i male zemlje poput Hrvatske imaju koristi od toga. (Novi list)
