Jučer u ranim popodnevnim satima za šestoro entuzijasta uspješno je završila jedanaesta dvodnevna avantura »Spust niz Rječinu«. Za hrabre spustaše Roberta Rosića, Vidu i Evu Fućak, Gorana Pavlovića, Matiju Karajlića i Matka Jaspricu uspjeh bi već bio propješačiti dvadesetak kilometara dugi tok Rječine, a kamoli plivajući, hodajući, roneći i spuštajući se pomoću užadi, kako su to ovi istinski zaljubljenici u prirodna bogatstva Rječine učinili, savladati Rječinu te živi i zdravi na Brajdici izroniti.
Kao članovi speleoloških udruga Estavela i Željezničar te Pustolovne udruge Banina ovi hrabri avanturisti započeli su svoj pothvat u ranojutarnjim subotnjim satima s izvora Rječine pa nizvodno sve do Pašca gdje su podigli šator i prenoćili, da bi prikupili snage za jučerašnji nastavak puta od Pašačkog mosta preko Mlinova te prošavši uz Harteru ugledali ušće Rječine ispod mostova voljenog grada, gdje su poljubili Jadran.
I ovogodišnji pothvat sudionika neobične avanture imao je u sebi glavnu poruku – osvješćivanje javnosti o značenju prirodnog bogatstva Rječine za život šireg riječkog područja, a da mnogi to ne znaju cijeniti dokaz su veće količine otpada kojima se nagrđuje ljepota ove tekućice te izravno ugrožava zdravlje nebrojenog mnoštva ljudi koji za njezinim nepresušnim blagom žeđaju.
– Neshvatljivo mi je da ljudi ne vide ovo što imamo, zapostavljajući ljepote koje Rječina i njezino okruženje pružaju. Prije ćemo utući tisuću eura da odemo u švicarske Alpe, nego doći ovdje i diviti se našoj prirodnoj baštini. Od ovoga bi vlastodršci mogli čudo napraviti u promotivnom smislu, jer ovo je stvoreno za adrenalinski turizam. Evo, zadnjih dana je rijeka bila pola metra viša, a prije tjedan dana je divljala kao zvijer, prelijevajući se po Brnelićima… kaže Željko Fućak, »otac« Spusta niz Rječinu, istaknuvši obilje foto i videomaterijala s dosadašnjih pustolovina, koje samo čeka nekog od volje i ideje tko će to rado javnosti pokazati.
Tekst: Siniša Pucić/Novi list
Foto: S.Ježina/Novi list
