Iako se čine krhke i lagane, snježne pahlje uopće to nisu. Njihova težina najbolje dođe do izražaja kada pada mokar snijeg, koji se zalijepi za podlogu i toliko je optereti, da ona obično popusti pod njegovom težinom. Najčešći slučaj događa se s granama drveća, krovovima i staklenim površinama.
Izmjeriti visinu snijega vrlo je jednostavno. Nađete netaknutu površinu na čistini i u nju zabodete letvicu ili ravnalo i s “instrumenta” očitate visinu.
U slučaju grada Buffala u saveznoj američkoj državi New York situacija je nešto kompliciranija. Prvo morate naći nekoga dovoljno visokog da može izmjeriti visinu snijega, a onda kad ste to našli taj mora biti i dovoljno snažan gurnuti mjernu letvicu do površine zemlje, a to je “samo” gotovo 2 metra.
Dakle, izmjeriti visinu snijega uz malo muke i nije neki veći problem, ali za izračunati koliko mora biti snijega na nekoj površini, prije nego se ona uruši ili slomi, tu već znanost stupa na scenu.
Snijeg koji je pao u Buffalu u utorak, došao je sa jezera Erie u obliku rekordne snježne oluje koja je zamela grad. Radilo se o suhom snijegu, što znači da je njemu zarobljena vrlo mala količina vode. Dušu dalo za skijanje.
Razlog takvom snijegu leži u činjenici na kojoj visini su pahulje nastale, kao i koliko su vode prikupile na svom putu do zemlje.
Za vrijeme uobičajenih snježnih oluja snježne pahulje mogu se formirati i 3 km iznad zemlje. Preteške su ostati u zraku pa padaju, prolazeći kroz niže slojeve oblaka, koji su sastavljeni od jako ohlađenih kapljica vode. Budući da te pahuljice, zvane dendriti, imaju puno zraka između kristala, djeluju poput mreže dok padaju, brišući prehladne kapljice dok prolaze kroz oblak. Kako se to događa snijeg postaje teži i vlažniji.
S obzirom da topliji zrak može primiti više vlage nego hladniji zrak, čak i na temperaturama ispod nule, što je temperatura bliža nuli i ne ide u pozitivu, to će pahulje pokupiti više ohlađenih kapljica vode, dok će istovremeno ostati zamrznute, dok prolaze kroz oblak.
To je razlog zašto se snježne oluje događaju najčešće kad je temperatura pri tlu oko nule ili možda čak i iznad.
Međutim, za jezerski snijeg u blizini Buffala, pahulje su formirane u sličnim uvjetima koje smo iznad opisali, ali se sve to dogodilo mnogo niže tlu i s nižim temperaturama.
Pahulje su nastale niže, a s obzirom natemperaturu dosta ispod nule, padale su brzo i nisu mogle pokupiti ohlađene kapljice vode.
Sve je rezultiralo snijegom u obliku bijelog praha, ali je njegova količina bila impozantna i dovoljna da neke dijelove oko Buffala zatrpa s gotovo 2 metra snijega.
Sa svim tim suhim snijegom koji je pao, čini se gotovo nemoguće da postoji opasnost od urušavanja krovova ili čak i poplava kako se taj snijeg bude topio. Činjenica je da nema toliko vode u pahuljama, kao kod prosječne snježne oluje.
Sve je to istina, ali treba uzeti i omjer snijega i vode. Uobičajeni je omjer da jedan milimetar vode daje 3 cm snijega, a kod jakih snježnih oluja taj omjer poraste na 10 na prema 1 u korist snijega.
Gotovo 2 metra snijega koji je pao u Buffalu zapravo ne odražava pravu visinu koja je tamo pala. Zbog djelovanja gravitacije najniži sloj snijega nabijen je prema zemlji, pod težinom sloja iznad njega. To znači da bi zapravo omjer mogao biti čak i 20 na prema 1 u korist snijega.
Ako pretpostavimo da je snijeg koji se nakupio na krovovima imao omjer 20 na prema jedan, približno 2 metra snijega u sebi ima 100 mm vode. To znači da je za svaki četvorni metar područja prekrivenog snijegom, prisutno 100 kg vodene mase.
Nastavljamo dalje pretpostavku da je prosječna površina krova 70 metara kvadratnih. Dolazimo do šokantnog podatka, da nam je nad glavom 7 tona snijega!
Zatopljenje s kišom situaciju samo pogoršava, jer pahulje na tlu postaju još teže. Ali kiša ima i korisnu funkciju, a ta je da otapa snijeg.
I kad na sve to dodamo porast razina rijekea i jezera, jasno je da stanovništvo Buffala ne može mirno spavati.
