Jesu li snježno nevrijeme i hladnoća u SAD-u znak globalnog zahlađenja?

10801598_865130083517953_2363588470752061832_n

Dijelovi SAD-a posljednjih su dana doslovce nestali pod snijegom.

Snježna oluja do sada je uzela deset života. Većina žrtava umrla je od srčanog udara pa američki liječnici ljudima savjetuju da ostanu u kućama te da se na hladnoći ne izlažu naporu čišćenja snijega.

Temperature u svih pedeset američkih saveznih država u utorak su bile na točki smrzavanja ili ispod nje, čak i na Havajima.

Mnogima će se ova situacija u SAD-u učiniti kao repriza prošlogodišnje. Slično vrijedi i za glasove klimatskih skeptika. Iako je posljednjih 12 mjeseci zaredom najtoplije otkad postoje mjerenja, neki ponovno koriste hladnoću i snijeg kako bi doveli u sumnju globalno zagrijavanje i najavili globalno zahlađenje.

No stručnjaci ističu da postoji vrlo logičan mehanizam koji tumači kako globalno zatopljenje može uzrokovati smrzavanje i velike količine snijega.

Kako zatopljenje uzrokuje hladnoće?

Dr. sc. Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, za Tportal kaže da se globalnim zatopljenjem u atmosferi nakuplja sve više energije, što pak znači da će svi ekstremi postati snažniji i učestaliji, kako toplinski valovi i suše tako i snježne oluje i poplave.

“Priča o preranoj, žestokoj zimi u SAD-u slaže se, nažalost, s općim konceptom prema kojem će ekstremi s klimatskim promjenama biti sve žešći i sve češći” – rekao je za tportal Grisogono.

“Rastom temperatura raste količina isparavanja i vodene pare u zraku, a s njom je sve više tzv. latentne topline u atmosferi. Vodena para sadrži veliku energiju jer se tijekom isparavanja temperatura vode ne mijenja, već se toplinska energija ulaže u promjenu agregatnog stanja iz tekućeg u plinovito – na razdvajanje vode u slobodne molekule. To znači da para sadrži više energije od vode iste temperature. Ona se naziva latentna toplina” – objasnio je Grisogono.

Drugi problem je taj, kaže naš atmosferski fizičar, što se globalnim zagrijavanjem smanjuje brzina mlazne struje vjetra koja nad našim geografskim širinama, oko 45 stupnjeva, na visini od oko 10 km u troposferi puše sa zapada prema istoku brzinama od oko 160 km na sat.

“Mlazna struja predstavlja svojevrstan zid koji ne dozvoljava da hladan arktički zrak prodire prema jugu. Kada ona uspori, počinje više krivudati, odnosno meandrirati baš kao rijeka koja sporo teče kroz ravnicu. Zbog toga prodori hladnog zraka postaju češći i dublji” – rekao je Grisogono.

Slično se može dogoditi i u našim krajevima. Primjer je snijeg koji je padao u Izraelu tijekom zime 2012/2013.

Izvor teksta i grafike: tportal
Naslovna: Facebook

Sličan sadržaj