Da smo u Slavoniji bili bismo poplavljeni, no srećom je naš gradić smješten na strmovitim obroncima Učke i na propusnom krškom području pa nam ove silne kiše ne ulaze u stanove, rekao je jedan Opatijac nakon posljednje jake kiše koja je, još tijekom prethodnoga tjedna zadavala glavobolje mještanima diljem Liburnije.
Naime, svaka jača kiša, a ove godine ih ne nedostaje, Opatiju i okolicu u tren oka pretvaraju u mala Plitvička jezera. Slapovi i potoci vode niz cestu, škaline, nepremostiva jezera, onemogućili su prolaznicima sigurne i sretne, bolje rečeno suhe dolaske do svojih ciljeva.
Jedan je roditelj djeteta u opatijskom vrtiću, mokar do pasa, ovu situaciju samo kratko, no vrlo slikovito komenitrao – »pada ko’ iz kabla, jedva sam od bujice vode došao do vrtića«!
Posljednjih dana je uz »škuru buru« pored svega još i znatno zahladilo, što je još dodatno aktualiziralo problematiku »vremenskih prilika i neprilika«.
Moramo li zaista i za manjih i za većih kiša doći mokri na posao, a djeca u školu pitanje je čiji smo odgovor pokušali pronaći u opatijskom Komunalcu, tvrtci koja održava oborinske kanale diljem Liburnije.
Jesu li kiše doista toliko jake ili je problem u sustavu i održavanju oborinske odvodnje? – pitanje je koje smo postavili Oliveru Kinkeli iz Radne jedinice Održavanje Komunalca.
– S obzirom na moje dosadašnje radno iskustvo mislim da je u ovom slučaju riječ, baš kako i meterolozi tvrde, o vrlo velikim količinama oborina. Unazad petnaest godina mnogi su oborinski kanali bili stari, no veliki dio njih posljednjih je godina rekonstruiran. Međutim, sustav nije dimenzioniran na ovakvu količinu oborina – govori Kinkela koji kaže da je za posljednje kiše tijekom tjedna koji je iza nas bilo dosta poziva građana zbog zadržavanja vode, no kako se uglavnom radilo o malim intervencijama, površinskim radovima, gdje je bilo potrebno očistiti lišće iz slivnika.
Kinkela ističe kako se sustav redovito održava. Kada je riječ o održavanju ali i manjim građevinskim rekonstrukcijama, godišnje se u Opatiji izdvoji oko 180.000 do 200.000 kuna, a na sustavu održavanja oborinskih voda radi petero ljudi. Međutim još uvijek postoje vertikalne i sporedne ulice gdje je kanalizacija stara i gdje oborinski sustav nije riješen.
– Najčešće sustav čistimo i održavamo u priobalju, u Ulici maršala Tita, u Voloskom i na Novoj cesti, gdje se slivnici vrlo brzo prljaju. Slivnici se čiste tri do četiri puta godišnje, a prema potrebi i češće – zaključio je Kinkela.
Izvor: Novi list
Naslovna foto: Marin Aničić
