U prošlom dijelu objašnjeno je kako su se stekli uvjeti za nastanak Ianosa / Cassilde.
medicani, uglavnom, proizlaze iz dotoka hladnog zraka na višim slojevima atmosfere, nad toplim morem, čak i kada je temperatura morske površine svega 15 °C. S druge strane, uragani nastaju isključivo između ekvatora i tropskog područja, gdje nemaju bilo koja vrste hladnog zraka koja bi došla s visokih geografskih širina.
Prethodno je opisana putanja ciklone, koja je došla do Jonskog mora, koje je bilo toplije za 2°C, klimatološki gledano:
Sustav je do 15. rujna bio asimetričan s hladnom jezgrom, a onda postaje simetričnog tipa s izraženom toplom jezgrom što je osobina tropskih oluja. Putanja ciklone i karakteristike njene jezgre mogu se pratiti s ove slike:
Energije je bilo dovoljno, da se razvije tropski sustav sličan uraganu – medicane Ianos:
Uočava se, na zadnjoj slici, kako se u određenom trenutku pojavljuje “središte rotacije u niskim slojevima” (svijetložuta boja). Duboka konvekcija se neprestano zatvara oko “oka” Ianosa:
– središte rotacije niskih slojeva, svijetložute boje
– duboka konvekcija koja zatvara središte rotacije na visokim razinama
– centri rotacije na visokoj i niskoj razini gotovo su okomiti
– sustav je simetričnog tipa odnosno nema formirane fronte.
Ako bi pogledali satelitske snimke Atlantika i Europe vidjeli bi nešto zanimljivo za usporedbu ciklona:
Vidimo tri vrtložna sustava: prema Pirenejima je pristizala suptropska oluja koja je kasnije poprimila karakteristike suptropske oluje Alfa, medicane Ianos i vantropski sustav s centrom blizu grada Sankt Petersburg.
Ako bi promatrali poprečni presjek prva dva sustava, ugrubo, gledajući kretanje oblaka oko njihovog centra, prvi je preko 2000 km, Ianos oko 500 km. Ove grube dimenzije o još jednoj razlici između sustava koje imamo u tropskim i suptropskim predjelima i ovim na Mediteranu. medicani su poprilično mali sustavi često promjera oko 300 km.
Na slikama iznad (temperature na 500 i 700 hPa i geopotencijal) se može vidjeti kako u Ianosu vlada termička simetrija, dok ciklona koja se kreće prema Rusiji ima termičku asimetriju (temperaturno različite zračne mase), a njihove granice nazivamo frontama, pa zato dobijemo kartu koju često viđate kao slikoviti prikaz sinoptičke situacije nad Europom.
Pokazalo se da lokalizirane anomalije potencijalne vrtložnosti (PV), neki ih nazivaju “tropopauza polarni vrtlozi”, igraju ulogu u razvoju površinskih ciklona. PV kombinira informaciju o rotaciji i stratifikaciji atmosfere. PV uglavnom raste od ekvatora ka polovima i s visinom (pad gustoće zraka i porast stratifikacije u stratosferi). Mjeri se u PV jedinicama (PVU), gdje je obično 0.3 PVU u nižoj troposferi i 3 PVU u nižoj stratosferi. Kada se vrijednosti PV-a (karakteristične za visine iznad tropopauze) spuštaju u srednju troposferu, posljedica je spuštanja suhog stratosferskog zraka u niže slojeve atmosfere. Na vertikalnom presjeku kroz središte sustava uočava se anomalija PV-a u srednjoj troposferi koja se u potpunosti nalazi u području tople advekcije, odnosno “oka” Ianosa, gdje je spušten suhi zrak, stoga se na satelitskim snimkama vidi područje bez oblaka:
Vidi se simetrična jezgra, uska, a na rubovima žuto-narančaste boje oko koje vladaju vjetrovi, ali s ograničenim djelovanjem do oko 350 km, nakon čega je vjetar dosta slabiji (pogledati prvu sliku u prvom dijelu). Ako pogledamo sustav koji će kasnije postati suptropska oluja Alfa pored Pireneja, vidjet ćemo razliku, jezgra nije “razvijena”, kao kod Ianosa, djelovanje vjetra pri samoj površini je daleko manje, ali je zato u većim slojevima pokretač velikih strujanja daleko od svog centra što se da očitati po nižoj tropopauzi na većoj površini, pojednostavljeno rečeno:
To se vidi i na animacijama vjetra 950 hPa, 500 hPa i 300 hPa (obratiti pažnju na PV presjeku i na brzini vjetra na toj visini):
Izvor: https://www.ventusky.com
Zašto trenutna situacija u Jadranu ne ide u korist nastajanja klasičnog Medicanea?
Iako su neki modeli predviđali Medicane nad Jadranom ovaj vikend, to se nije ostvarilo. Čak i sami modeli nisu davali, klasičnu simetričnu toplu jezgru po cijelom vertikalnom presjeku, kakvu smo imali na gornjoj slici vertikalnog PV presjeka Ianosa.
Pisano je o uvjetima nastanka Medicanea, neki kriteriji nisu spominjani kao brzina vjetra, dužina trajanje vjetra na visini od 10 m, cikloni trebaju trajati najmanje 36 sati. Ti identificirani cikloni (u ovom prvom koraku) koji trebaju trajati najmanje 36 sati, od čega 24 sata (ne uzastopno) moraju biti nad morem. Prate se slojevi od 900 do 300 hPa, gdje se promatra toplinska simetrija, toplinski vjetrovi itd. Napomenimo da svi kriteriji nisu usuglašeni, te se dosta vodi polemika o tome kada će se neka ciklona baš prozvati Medicane. Iz ovog se vidi da je dosta teško da se nad Jadranom, s uskom vodenom površinom formira Medicane kakav smo imali prilike ispratiti, trebaju se baš posložiti idealni uvjeti da se dogodi. Porastom globalnih temperatura, s tim i temperatura vode Sredozemlja, stoga i Jadrana, bit će moguće češća pojava medicanea, pa možda uz neku veću stvorenu energiju i pojava nad Jadranom. Međutim, prema nekim novijim studijama, ni temperatura površina mora ne igra toliku ulogu koliko dotok hladnog zraka na odgovarajućim regijama Sredozemlja. U prošlosti su medicani dolazili iznad prostora Jadrana, najčešće iz Jonskog mora, to je puno izgledniji scenarij. S obzirom, na sve štete i ljudske živote koje odnosi, nadamo se da će se preventivno znati odrediti na vrijeme nastanak i putanja ovih uragana na “mediteranski” način.
Vertikalni presjek otkriva neorganiziranu i asimetričnu oluju po cijelom stupu. S obzirom da se radi o globalnom modelu iz kojeg se izvlači slika, moguće je da ima greške u predstavi same jezgre ove ciklone. Temperatura jezgre na visokorezolucijskim modelima otkriva termodinamičku asimetriju na cijelom stupu centra ciklone, uz savijen vrtlog koji prati i sama pozicija temperature. Stoga, prema modelima, ćemo teško vidjeti klasično dugoživuće “oko” ciklone. Ako bi pratili samo modele, čitajući njih teško je reći da bi mogao biti klasični Medicane koje imamo nad Sredozemljem, osim ako se otkloni dobar dio kriterija o kojima je bilo riječi ovdje, pa nazvati nešto ovako, možda – “Adricane”. Ostaje ispratiti još satelitsku sliku, što neće biti pokriveno ovom analizom. Nadajmo se što manjim štetama na obalnim područjima.
