novna namjena vjetroelektrana bila je prizvodnja električne energije putem obnovljivih izvora energije tj. vjetra, a uz to se i smanjilo izgaranje fosilnih goriva.
Ostvari li se zamisao profesora Mark Z. Jacobsona, sa sveučilišta Stanton u SAD-u, vjetroelektrane će dobiti još jednu funkciju.
Profesor smatra da bi izgradnja tisuće vjetroelektrana uz obalu kojoj prijeti opasnost od uragana, dovela do znatnijeg smanjenja šteta uzrokovanih plimnim valovima, a time i do smanjenja ljudskih gubitaka.
U časopisu Priroda kimatskih promjena, objavljen u veljači, kroz rčunalni model odlučio je pokazati kako je to zamislio.
Većina vjetroelektrana projektirana je da bez problema izdrži uragan 2. ili čak i 3. kategorije. Zajedničkim djelovanjem vjetroelektrane bi umanjile plimni val i brzinu vjetra na način što bi njihovi propeleri također stvarali vjetar, koji bi se odbijao prema oluji, umanjujući tako njezin efekt.
Naravno, kao i kod svake novotarije ima i onih koji kažu da priča ne drži vodu zbog enormnih troškova, a i teško je zamisliti tisuću vjetroelektrana u jednom nizu kako stoje na “braniku” uragana.
Jakobson smatra da bi 75 tisuća vjetroelektrana uz obalu, umanjilo učinak plimnog vala oluje za čak 80%. U svom planu vrlo je ambiciozan i tvrdi da će se do 2050. godine postaviti 150 tisuća ovakvih postrojenja duž istočne obale SAD-a i u Meksičkom zaljevu.
Po njegovim riječima, projekt možda je enormno skup, ali treba ga shvatiti kao ulaganje i investiciju, jer osim što će umanjiti utjecaj tropskih sustava, elektrane će proizvoditi struju te se tako i same isplaćivati.
Istaknuo je da je postavljanje obrambenih zidova od plimnog vala, na području New Yorka, čisto bacanje novaca. Projekt je pokrenut nakon devastacije koju je prouzročio uragan Sandy. Vrijednost izgradnje zida je 30 milijardi dolara, a Jakobsen smatra da je bilo bolje da se taj novac utrošio na vjetroelektrane.
Budućnost će pokazati je li ovaj profesor uistinu znao što govori ili je htio doći malo na naslovnice.
Foto: David Defilippis
