Prenosimo razmišljanje i doživljaje samo jednog stanovnika Gorskog kotara, a još su brojni u sličnim problemima kao on. Ostavit ćemo ga anonimnim da čovjek ne bi imao nepotrebnih problema.
Evo vam se javljam da znate da smo dobro i zdravo što i vama od srca želimo. Situacija je malo bolja nego prije par dana, pogotovo otkako smo investirali posljednje tragove operativnog keša u nabavku agregatora. Bilo je pitanje života ili smrti jer je sadržaj blagoutrobija u škrinji počeo otpuštati, a kako je ukupna vrijednost materijala prelazila cijenu agregata, nije bilo puno dileme. Sad imam trajnu vrijednost, a kakvo je stanje s instalacijama u selu, ovo nije posljednja sezona sa sr…njima oko struje.
Agregat za telefonske veze nažalost ne postoji, otkako je 1. veljače pukao kabel, nemam veze sa svijetom. Osim mobitela koji je srećom na drugom provajderu, ali i taj nije slavan pogotovo sad kad je mreža preopterećena. Deutsche Telekom je to stvarno maestralno riješio s tzv. “Centrom za podršku korisnicima” (Po dršku, velim ja). Najprije nazoveš broj, onda te klistiraju s promotivnim porukama, onda pritisneš 2 pa opet 2 pa opet 2, a onda traže da uneseš broj telefona za kojeg prijavljuješ kvar e da bi (ko fol) testirali liniju. Onda ti vele (sve automatska pričalica) kako je po njima linija zdrava, ali ako baš hoćeš pričati s nekim živim neka pritisneš nulu! Onda su svi operateri trenutačno zauzeti (obadva, valjda) pa neka budem malo strpljiv, a za to vrijeme evo nekoliko promotivnih poruka… I onda te VipNet izbaci jer je mreža preopterećena! I tako dva-tri puta. Konačno dobiješ nekog mulca studenta iz ravne Panonije koji ni kriv ni dužan popuši verbalne batine jer opet hoće testirati liniju, a ja u ruci držim kraj otkinutog kabla! I onda nakon tri dana saznam u selu da su svima osposobili telefone osim meni jer kao nije prijavljen kvar, pa nemaju nalog. Onda ajde zovi opet pa tako tričetvrt sata. Već su poslali dvije požurnice, ali da. A onog “patentiranog” su (logično) nagradili sinekurom u Dojčlandu, a čak je navodno i ozbiljan kandidat za Nadanovog nasljednika. Kukala nam majka!
Šta jes’, jes’, situacija je zbilja bila pogana. nekoliko je dana uz stalnu temperaturu ispod nule padala kiša. Cijeli je kraj bio oklopljen ledom. Štete na stablima su strahovite. Nama je skrehalo praktički svu bjelogoricu na terenu. Srećom, osim jedne stare jabuke i trešnje koja ne rodi, nemam nikakvih “komercijalnih” nasada, ali susjedima su do neprepoznatljivosti stradale voćke. Osim smilja i bosilja stradala je i elektroinstalacija koja je sva nadzemna na stupovima. Prije dvije godine su u selu kopali instalacije za novi vodovod i kanalizaciju, a sve u sklopu obnove glavne prometnice. Zbog vodovodnih cijevi su svakome od nas još i kopali do kuće. Zar je bio takav problem položiti dvije cijevi za struju i telefon dok je sve bilo raskopano? Svih ovih muka ne bi bilo.
Prekjučer je sjužilo i počelo se topiti pa je tek nastao urnebes. Pucale su grane i padale gdjegod su stigle. Bilo je opasno hodati van dnevnog boravka. Osobito je bilo gadno na cestama. Sve su lokalne ceste zatvorene, a moglo se jedino do Delnica. Svaka čast cestarima, šumarima i vatrgascima koji su uz vlastitu pogibelj pilili popadala stabla i grane i sklanjali ih sa ceste. Prekjučer su komunalci došli porezati grane naše lipe koje su popadale na električni kabel. Ostalo ću morati sam. Nasreću nemamo štete na objektima, a auto je bio u garaži!
Jučer popodne oko 18 ha zabljesnula je HEP-ova struja. Postavilo nam veliki agregat usred sela kod trafostanice pa je nastalo opće veselje. Odma sam uključio bojler (osobnu higijenu smo u međuvremenu sveli na češkanje), suđericu (nabralo se), perilicu (ostadosmo bez čistih gaća), kuhinjski frižider… I sve je lijepo trajalo do 22 ha kad je opet nastala tmica. Znači kao u stara dobra vremena kad je ženin stric imao parnu pilanu i mlin na valjke pa je usput radio i struju za selo. U 10 navečer bi pogasili vatricu i zaustavili parostroj! Pita me sin iz Rijeke: “A točkice za brašno i ulje još ne dijele?” Jutros u šest je opet sve zabljesnulo – nadamo se najboljem.
Evo, toliko od mene. Kad ću se opet dokopati komunikacije, ne znam, ali javit ću se kad-tad. I hvala svima koji me zovu i brinu se za nas.
