Grmljavinske oluje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim – u mnogima bude osjećaj straha, dok drugi žive za njihovu pojavu.
Objektivno gledajući, pojava prve munje u olujnom sustavu uistinu može označavati potencijalno smrtonosnu prijetnju, a čitav kompleks grmljavinskih oluja može rezultirati i sa nekoliko tisuća munja u sat vremena.
Često označavaju jačanje olujnog sustava.
Američki znanstvenici su već uviđali povezanost česte pojave munja s tornadima i tučom koji uslijede, no do nedavno nisu imali nikakvih dokaza za opravdanost te tvrdnje.
Izrazita vertikalna kretanja, koja su glavna karakteristika oluja u jačanju, povećavaju broj sudarenih suprotno nabijenih kondenziranih ili sublimiranih čestica vode u oblaku te time povećavaju broj električnih pražnjenja.
Naravno, postoje i oluje koje jačaju bez pojave grmljavine, no njihov broj je znatno manji.
U tropskim područjima, gdje su konvektivne oborine (posljedica naglog izdizanja toplog prizemnog zraka uvis) svakodnevica, često pojava grmljavine znak je da će unutar minutu-dvije započeti padati jaka kiša.
Znanstvenik Christopher Schultz (NASA) proveo je nekoliko istraživanja povezanosti grmljavine s vrtložnim pojavama i tučom.
Razvojem algoritama koji bi konekciju tih nekoliko vremenskih pojava i matematički “objasnili” dobio je uistinu obećavajuće rezultate.
U uzorku na preko 700 oluja algoritam je, prema učestalosti i snazi munja, otkrio kako je 79% njih ispada u izrazito snažne oluje (unutar pogreške našlo se oko 36 % rezultata).
Iako su ovakvi modeli, nalik Schultzevom, još u fazi izrade ili dorade, njihov izlazak u svijet meteorologije željno se iščekuje jer bi u područjima gdje su grmljavinske oluje česte mogli uvelike pomoći u otkrivanju potencijalno opasnih vremenskih uvjeta.
Naslovna: Pojava munja iz olujnog oblaka smještenog između Lošinja i Silbe, 19.05.2015.; Foto: Sandro Puncet
