2014. – najtoplija godina u Europi od početka meteoroloških motrenja

Visoka srednja godišnja temperatura

Očekuje se da će 2014. biti najtoplija godina u Europi od početka meteoroloških motrenja. Početne procjene, temeljene na motrenjima, dodatnoj analizi i prognozama, pokazuju da će srednja godišnja temperatura (od siječnja do prosinca) u Europi biti za 0,3 °C viša od dosadašnjeg rekorda iz 2007. godine. Uzmu li se u obzir samo motrenja od siječnja do studenog, prosječna europska temperatura još je ekstremnija. Uz iznimku 1989. godine, svih deset najtoplijih godina ikad zabilježenih dogodilo se nakon 2000. godine.

Slika 1. Dijagram prosječnih srednjih godišnjih temperatura u Europi u odnosu na 30-godišnji prosjek za razdoblje od 1981. do 2010. godina. Temperature ispod normale su označene plavo, one iznad normale crvenom, a preliminarna vrijednost za 2014. zelenom bojom.

Srednje prizemne temperature zraka (većinom na 2 metra iznad tla) dobivene su iz razmjerno guste europske meteorološke mreže postaja svedenih na rasterski oblik (E-OBS – baza podataka prizemne temperature zraka za Europu). Srednje godišnje vrijednosti podataka prizemne temperature zraka iz E-OBS prikazane su na gornjoj slici za dio kopna između 35°-75°N i 25°W-45°E (crveni i plavi stupci). Zeleni stupac predstavlja podatke za 2014. godinu. Najtoplije godine u Europi zabilježene su na kraju niza, pri čemu je 2014. godina najtoplija ikad zabilježena.

Sivi stupci pokazuju neodređenosti u procjenama koje uzimaju u obzir pogreške nastale prostornom interpolacijom na područjima bez meteoroloških postaja, nehomogenost podataka o temperaturi zraka do koje dolazi premještanjem postaja ili mijenjanjem mjernih instrumenata i tomu slično, te zbog odstupanja uslijed urbanizacije, kako je to dokumentirano u Van der Schrier et al., 2013 i Chrysanthou et al., 2014. Te nam neodređenosti kazuju da, iako nismo sasvim sigurni koje mjesto na ljestvici zauzima koja godina, i dalje je vrlo naglašen opći pozitivni trend koji prevladava od 1980-ih, pri čemu je 2014. godina iznimna, čak i kad se navedene neodređenosti uzmu u obzir.

Karta srednje godišnje temperature (od 1. siječnja do 30. studenog) u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1981. do 2010. pokazuje da je 2014. godina bila toplija od prosjeka u cijeloj Europi, posebice u srednjoj, istočnoj i sjevernoj Europi. Anomalije u zemljama južne Europe manje su, ali još uvijek pozitivne.

Slika 2. Karta anomalija srednje godišnje temperature zraka za 2014. u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1981. do 2010.

Za devetnaest europskih zemalja vrlo je vjerojatno da će imati najtoplije zabilježene godine. To su: Austrija, Belgija, Hrvatska, Češka, Danska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Poljska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Visoke sezonske temperature

Sezonske temperaturne anomalije (u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1981. do 2010.) uključuju toplu zimu, proljeće i jesen izmjerene u Europi. Zima (od prosinca 2013. do veljače 2014.) je bila vrlo topla u većem dijelu Europe. U stvari, bila je to najtoplija zima od 1950. godine. Na Iberijskom poluotoku, u Irskoj i u Turskoj zatopljenje je bilo umjerenije. Anomalija visokih temperatura nastavila se i tijekom proljeća (ožujak, travanj i svibanj 2014.), pri čemu je najveće pozitivno odstupanje zabilježeno u istočnoj Europi. U istočnoj Europi i, posebice, u Skandinaviji bilo je toplije nego inače. U većem dijelu Europe zabilježena je i neuobičajeno topla jesen (rujan, listopad, studeni 2014.) – bila je to šesta najtoplija jesen od 1950. godine.

Slika 3. Karta sezonskih temperaturnih anomalija u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1981. do 2010. Zimske vrijednosti odnose se na sezonu prosinac-siječanj-veljača 2013./2014.

Topli dani i tople noći u 2014. godini

Brojke na slici ispod pokazuju porast, odnosno pad postotka toplih dnevnih i noćnih razdoblja za 2014. godinu u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1981. do 2010. Toplo dnevno, odnosno noćno razdoblje definira se kao dan u kojem maksimalna (TX), odnosno minimalna (TN) temperatura prelazi klimatološki 90. percentil. Taj se prag izračunava za svaki položaj na karti, zbog čega je to posebno pogodno za lokalne uvjete. Skandinavija i dijelovi srednje Europe u 2014. pokazuju slične postotke toplih dnevnih i noćnih razdoblja.

Za Francusku i veći dio Njemačke, postotak toplih dnevnih razdoblja veći je od postotka noćnih razdoblja. Suprotno vrijedi za Ujedinjeno Kraljevstvo, Dansku, Iberijski poluotok, Italiju i Balkan, gdje ima mnogo više toplih noćnih nego dnevnih razdoblja. Visoka učestalost toplih noći utječe na ljudsko zdravlje.

Broj vrlo toplih (tropskih) noći, gdje minimalna temperatura prelazi 20°C, nije se, međutim, povećao na većim površinama (vidi Indekse učinaka klimatskih promjena na CII 2014).

Trajanje sijanja Sunca

Ukupno trajanje sijanja Sunca (izraženo u satima) od siječnja do studenog 2014. godine i ljetna anomalija trajanja sijanja Sunca u odnosu na klimatološki prosjek za razdoblje od 1961. do 1990. godine prikazani su na kartama na slici ispod. Zahvaljujući velikoj količini sunčanih razdoblja ljeti, ljetna anomalija trajanja sijanja Sunca izraženija je od anomalije u razdoblju od siječnja do studenog (nije prikazano). U najvećem dijelu Europe zabilježeno je više sunčanih razdoblja od prosjeka, a u tom se smislu posebno ističu Grenland i dijelovi sjeveroistočne Europe (uglavnom Finska, Poljska i Rusija). Na području koje se proteže od Francuske preko sjeverne Italije i Balkanskog poluotoka do Turske zabilježeno je manje sunčanih razdoblja od prosječnog.

Ljetni dani

Indeks ljetnih dana definira se kao broj dana u kojima je TX > 25°C. Slika 6 pokazuje da je srednja Europa imala prosječan broj ljetnih dana. Sjeverna Italija i Balkan bilježe ispodprosječan broj ljetnih dana, što je u skladu ispodprosječnim ljetnim temperaturama u tim područjima prikazanim na prethodnim slikama. Portugal i jug Španjolske razlikuju se od ostatka Sredozemlja po natprosječnom broju ljetnih dana. Skandinavija i istočna Europa zabilježile su natprosječan broj ljetnih dana, pri čemu je istočna Europa zabilježila najveći porast u regiji.

Oborine

Indeksi maksimalnih godišnjih dnevnih (RX1 dan) i petodnevnih (RX5 dana) količina oborine pokazuju veliku količinu oborina većih od normale u pojasu od sjeverne Italije preko južnog Balkana do južne Turske. I poplavama u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini, koje su se dogodile sredinom svibnja, pridonio je spomenuti prekomjerni intenzitet oborina u 2014. godini Isti uzorak opaža se kad se analiziraju i drugi klimatski indeksi u CII 2014, poput godišnjeg broja vlažnih dana, ukupnih proljetnih oborina te broja ekstremno vlažnih dana.

Srednja i istočna Europa zabilježile su ispodprosječnu količinu maksimalnih godišnjih jednodnevnih i petodnevnih akumuliranih oborina. Natprosječne količine oborina zabilježene su na jugozapadu Skandinavije, dok su uvjeti na njezinom sjevernom dijelu bili ispod prosjeka.

Izvor: DHMZ

Sličan sadržaj