Europa je na dobrom putu da ostvari svoj cilj da do 2020. godine iz obnovljivih izvora – sunca, vjetra, biomase i drugih, proizvodi 20 posto energije, objavila je u svom izvješću o napretku u ostvarivanju ciljeva proizvodnje energije iz obnovljivih izvora Europska komisija. Članice EU-a su u 2013. godini iz tih izvora proizvodile 15 posto energije, a očekuje se da će podaci za prošlu godinu biti još i bolji.
Europa iz »obnovljivih« proizvodi triput više energije po glavi stanovnika od bilo kojeg drugog područja u svijetu, više i od SAD-a, u sektoru radi više od milijun ljudi, a njegova vrijednost prelazi 130 milijardi eura godišnje. Svake godine iz EU-a izveze obnovljive energije vrijednosti od 35 milijardi eura.
Zahvaljujući svojim hidroelektranama, kojih je u pogonu 26, Hrvatska je među europskim državama koje su najbliže zadanom cilju od 20 posto, dok su ga neke već i premašile. Udio obnovljivih izvora energije u ukupnoj hrvatskoj proizvodnji energije je, prema podacima za 2013. godinu, dosegnuo 18 posto te nema bojazni da kroz pet godina neće dosegnuti zadanih 20 posto.
Taj su zacrtani postotak već premašile baltičke zemlje, Danska i Austrija, najviše Finska, koja tako proizvodi gotovo 37 posto svoje energije. Njemačka je, s druge strane, na tek 12 posto, Italija, primjerice, na nešto malo manje od 17 posto udjela. Puno lošije stoje Velika Britanija, s tek oko pet posto, Nizozemska, »zemlja vjetrenjača«, iz obnovljivih izvora zadovoljava niti pet posto ukupne proizvodnje energije, Malta manje od četiri posto, kao i Luksemburg. U Irskoj, primjerice, proizvodnja iz »obnovljivaca« još nije dosegla niti osam posto ukupne proizvodnje.
Kad se, međutim, gledaju samo kapaciteti koje država dodatno potiče, a u koje ulaze samo male hidroelektrane, snage do 10 MW, Hrvatska zadovoljava svega pet posto proizvodnje iz obnovljivih izvora. U tu kategoriju ne ulaze velike HEP-ove hidrolektrane. Prema podacima Hrvatskog operatora tržišta energije, takvih je pogona, koje država potiče, u Hrvatskoj oko 1.150, s ukupnom instaliranom snagom od 417 MW. To je, bez velikih hidroelektrana, više od snage TE Plomin na ugljen danas, od 330 MW, kao i od TE Rijeka na lož ulje.
Snaga budućeg Plomina C trebala bi biti, ilustracije radi, 500 MW, dakle nešto veća od ukupne snage koju imaju zasad instalirani, poticani kapaciteti na obnovljive izvore energije. Gledano po županijama, slika s obnovljivim poticanim kapacitetima je vrlo šarena, jer je u Zadarskoj županiji, primjerice, instalirano stotinjak megavata kapaciteta koji koriste obnovljive izvore, u Splitsko-dalmatinskoj županiji oko 90 MW, a u Šibensko-kninskoj 75 megavata. Primorsko-goranska županija ima veliku HE Vinodol, no kad su u pitanju male, poticane hidroelektrane i drugi poticani izvori, u PGŽ-u je takvih instaliranih kapaciteta svega 3,4 megavata, jednako kao i u Istarskoj županiji. Najviše je takvih pogona instalirano u Osječko-baranjskoj županiji, preko dvjesto, i u Međimurju njih 117, no njihova je ukupna snaga oko 22 megavata.
U 2013. godini je u Hrvatskoj iz poticanih obnovljivih izvora proizvedeno oko 600 milijuna kilovatsati električne energije, što je proizvodnja dovoljna za prosječnu godišnju potrošnju oko 170 tisuća kućanstava – cijelog jednog ovećeg hrvatskog grada. Predsjednica ORaH-a Mirela Holy, napminje kako je, istina, pogona na obnovljive izvore u Hrvatskoj sve više, no još uvijek premalo u odnosu na naše potencijale. Država bi puno više, zaključuje, trebala poticati kućanstva na korištenje obnovljivih izvora, kao i cijeli turistički sektor. Za razliku od vjetra i sunca, kaže, nedovoljno se još uvijek ulaže u korištenje biomase i geotermalnih izvora.
Izvor: Bojana Mrvoš Pavić/ Novi list
