Proljeće je stiglo večeras u 22.58 sati, a iako smo godinama u školskim udžbenicima čitali kako je prvi dan proljeća 21. ožujka, kako piše Jurica Miljak, meteorolog Pomorskog meteorološkog centra DHMZ-a, proljeće već odavno, točnije više od dvadeset godina započinje dan ranije – 20. ožujka.
Proljeće je najkasnije, dakle 21. ožujka, u prošlom ciklusu počinjalo početkom 20. stoljeća, pa se tako i moglo dogoditi da u razdoblje najvećeg zamaha školstva, dakle i procvata pismenosti i općeg obrazovanja, a u drugoj polovini tog stoljeća i zamaha informatičkog društva, uđemo s podatkom da proljeće počinje 21. ožujka – što je postalo neko opće mjesto, a vjerojatno i stvar našeg “komoditeta” kojeg se sada nerado odričemo. Dodajmo odmah da će tako počinjati do pred sam kraj ovog stoljeća, kada se sprema započinjati čak i ranije – 19. ožujka, piše Miljak.
Inače, postoje dvije različite metode za određivanje početka i kraja godišnjih doba – astronomska i meteorološka metoda. Meteorolozi se vode meteorološkim sezonama, koje se temelje na godišnjim padanjima i rastu temperature te stanju atmosfere. Meteorološka sezona koordinira s kalendarom kako bi godišnja doba podijelila na četiri tromjesečna godišnja doba. Ovim sustavom proljeće počinje 1. ožujka i traje do 31. svibnja.
Druga metoda izračunavanja godišnjih doba se temelji na astronomskim sezonama. Oni se odnose na položaj Zemljine orbite u odnosu na Sunce, uzimajući u obzir ravnodnevicu i solsticij. Tehnički rečeno, astronomski kalendar utvrđuje godišnja doba prema tome kad Zemljina rotacijska os bude na 23,5 stupnjeva u odnosu na orbitu oko Sunca. Razlog zbog kojeg prvi dan proljeća nije uvijek isti dan je nesavršenost našeg kalendara i ekliptičnosti Zemljine orbite oko Sunca. (Novi list)
