Filipini su zemlja podložna čestim tropskim sustavima, a od 1984. do 2012. godine bilo ih je sedam koji su ubili najmanje 1000 ljudi. U svim tajfunima obilna kiša koja je uzrokovala poplave bila je glavni razlog tolikim pogibijama ljudi, dok je na Atlantskom oceanu glavni uzrok smrtnim posljedicama kroz povijest bio plimni val (plimni upor), engl. storm surge. Uz to dodajemo i činjenicu da su Filipini najpogođenija zemlja na svijetu od strane jakih tropskih sustava, a posljedice Haiyana još se osjete.
Istočna obala Filipina nađe se najčešće na udaru. Dobra je strana da istočna obala otoka Luzona nije ako naseljena pa većih posljedica od plimnih valova nema. Južnije, otoci Leyte, Samar i Mindanao ne nađu se često na udaru tropskih sustava, jer su blizu Ekvatora, a tu tajfuni nemaju energije za vrtnju, zbog veće Zemljine rotacije.
Taj relativni izostanak tajfuna na jugu, znači i veću koncentraciju istih na istočnoj obali, a posljednji takav bio je utjecaj supertajfuna Haiyan.
Na istočnoj obali najveći je grad Tacloban City (220 tisuća stanovnika), od kojeg danas gotovo da i ništa nije ostalo, nakon plimnog vala 08. studenoga.
Brojka smrtno stradalih došla je gotovo do 8 tisuća. Haiyan je najveća prirodna katastrofa filipinske povijesti, a upravo je plimni val bio glavni uzrok toliko poginulih. Još nikadfa nisu doživjeli ništa slično pa nisu ni očekivali da bi pimni val mogao biti ekstremno visok. 36h prije dolaska oluje nije se očekivao plimni val veći od 4 i pol metra u Taclobanu.
Najveći plimni val u istočnoj Aziji zabilježen je 1897. na otoku Samar, a iznosio je 7.3 metra. Plimni val na aerodromu u Taclobanu bio je 6.3 metra, a vjeruje se da je lokalno bio i viši.
Upravo taj element iznenađenja doveo je do ovakve katastrofe. Stanovništvo nije bilo potpuno evakuirano, jer se očekivao val do 5 metara, a u konačnici je bio ponegdje i 7 metara.