Proteklu sezonu uragana na Atlantiku generirao je fenomen El Nino (veliko pozitivno odstupanje temperature površine Tihog oceana u tzv. El Nino području 3.4), zbog čega je završila kao jedna od najsiromašnijih. Za ovu sezonu, koja počinje 1. lipnja, prognoze su optimističnije, ali ne i posve izvjesne.
Iako je potvrđeno slabljenje El Nina, u obzir dolazi drugi faktor koji bi mogao također onemogućiti razvoj tropskih sustava.
Naime, prije nekoliko godina otkriveno je da se na području sjevernog Atlanika nalazi područje s iznadprosječno niskom temperaturom površine, a danas se to područje nalazi istočno od Newfoundlanda i južno od Grenlanda.
O njegovom pomicanju ovisit će i nova sezona uragana. Tropski sustavi ne vole hladnoću i ako se se ta hladnija voda spusti u toplije krajeve nošena strujama dovest će do hlađenja područja istočnog Atlantika na kojem nastaje 85% svih tropskih sustava – onemogućit će jaču tropsku sezonu.
Posljedice ne bi bile samo po ovu nadolazeću sezonu uragana, već i za naredne, jer bi po prvi put od 1995. godine započeo proces hlađenja tropskog Atlantika, što bi potpuno prekinulo mogućnost nastanka tropskih sustava na tom području.
Ako se pak ništa ne dogodi, od 1. lipnja počinje najjača sezona u prethodne tri, a potvrdi li se i početak fenomena La Nina (veliko negativno odstupanje temperature površine Tihog oceana u tzv. El Nino području 3.4) tada je iznadprosječna sezona garantirana.
Podsjećamo, fenomen El Nino polako slabi, a doveo je do iznadprosječne tropske sezone na Tihom oceanu, minorne na Atlantiku. S La Ninom (ukoliko nastane) stvari se okreću za 180°. Tada Pacifik miruje, a Atlantik “divlja”.
Prevedeno na zimski rječnik, s La Ninom šanse za pravu zimu u Europi rastu, dok s El Ninom to uglavnom nije slučaj.
