Američko meteorološko društvo objavilo je svoj najnoviji izvještaj o stanju klime na Zemlji, u kojem piše da je 2013. godina bila jedna od 10 najtoplijih otkako postoje zapisi. Podvlače i činjenicu da globalna temperatura zraka i oceana i dalje raste, što za posljedicu ima otapanje polarnog leda, a to za sebe veže porast razine mora. Ekstremne vremenske prilike dio su tog povezanog lanca.
Grafika na vrhu prikazuje Zemljinu površinsku temperaturu na kopnu i oceanu, od siječnja do prosinca 2013. godine, na kojoj je prikazano odstupanje od prosjeka (1981.-2010.) za isti kriterij. Kako grafikon pokazuje, samo dijelovi Sjeverne Amerike, zapadnog dijela Južne Amerike i središnje Europe, imali su tijekom 2013. godine temperature ispod prosjeka.
Osim njih, gotovo je svaka regija na planetu imala temperature oko prosjeka ili iznad prosjeka. Primjerice, Australija je 2013. imala najtopliju godinu otkako se vrše mjerenja, još od 1910., a istočna Europa i zapadna Azija imale su temperature značajno iznad prosjeka.
Prema izvještaju, svaka godina od 1976. do 2013. godine (uključujući i nju) imala je globalnu temperaturu osjetno iznad višegodišnjeg srednjaka. Temperature iznad kopna bile su za 0.28°C više po dekadi, a nad oceanima 0.11°C po dekadi, u tih 37 godina.
BAMS
Čak i 30-godišnji prosjeci koji su uzeti za klimatološku usporedbu, dramatično su se promijenili, o čemu svjedoči sljedeći grafikon.
Uz atmosferu, griju se i oceani. Na sljedećem grafikonu vidi se temperatura površine oceana koja odstupa od prosjeka. Uglavnom se radi o temperaturama iznad prosjeka, dok je zapadna obala Južne Amerike imala temperature ispod prosjeka.
Površinska temperatura nije jedini aspekt koji se promatra u oceanima, zato što toplina cirkulira i u dubinu. Na slici se vidi odstupanje temperature na 700 m dubine od prosjeka (1993.-2013.).
U rujnu 2013. (slika ispod) godine površine pod arktičkim ledom nisu dosegle svoj minimum kako je to bilo godinu prije, kada je zabilježena najniža vrijednost površina pod ledom. Unatoč tome, led je dosegao svoju 6. najnižu razinu.
S druge strane, Antarktika bilježi rekordnu zaleđenost okolnog mora, za 5% više od prosjeka.
Unatoč tome što ona dobiva led, to još nije dovoljno da bi se izjednačilo s gubitkom na Arktiku. 18% leda više od prosjeka, manjkalo je u Sjevernom ledenom moru, što znači da gotovo 14% leda Arktik izgubi tijekom jednog desetljeća.
Ne može svaka instanca ekstremnog vremena biti povezana s efektom globalnog zatopljenja i s klimatskim promjenama. No, bez obzira na sve, brojke su neumoljive i kažu da ekstremne vremenske prilike u svijetu bilježe porast. Sjetimo se samo ekstremnog supertajfuna Haiyan s kraja prošle godine, koji je poharao Filipine i postao najsnažniji ikada zabilježen.
I za kraj jedan gotovo nevjerojatan podatak. Od 1970. godine do 2012. u vremenskim neprilikama poginulo je 2 milijuna ljudi, a materijalna šteta dosegnula vrijednost od 2.4 trilijuna dolara.
