Posljedice prezagrijanih oceana: Rjeđi, ali intenzivniji tropski sustavi

FAH-H4025651maysaktajfun

Jedan od glavnih pokazatelja globalnog zatopljenje uz temperaturne podatke je i količina te intenzitet tropske aktivnosti.

Nerijetka tema u meteorologiji, ali u široj javnosti su rastuće temperature oceanske vode.
Kako povećana temperatura nekog medija označava i povećanu količinu energije, topla morska površina glavni je preduvjet nastanka tropskog sustava.

U posljednjih 30 godina temperatura oceanskih površina porasla je u prosjeku za 0.3°C.

Uz odgovarajuću matematičku povezanost između temperatura mora i brzina vjetra, znanstvenici su izračunali da svaki novoformirani tropski sustav u posljednjih 30 godina postiže brzine vjetra iznad 62 km/h.

Istovremeno, broj tropskih sustava umanjio se za 7 % u istome razdoblju, a taj podatak nikako ne ide u prilog svemu navedenom.

Logično bi bilo očekivati uvećani broj tropskih sustava, no atmosferski fizičari osporavaju takve indikacije.
Brojke sugeriraju kako je početak 21. stoljeća znatno umanjio broj uragana i tropskih ciklona, ali je istovremeno i pojačao intenzitet istih, zahvaljujući upravo prezagrijanim morskim površinama.
Kao potkrepljujući primjer dovoljno je navesti Atlantik i najznačajnije uragane koji su harali obalama SAD-a posljednjih nekoliko godina, Sandy i Katrinu.

Upravo zbog toga, u medijima se sve češće susrećemo s najavama supertajfuna i super oluja koje nisu samo plod medijskog senzacionalizma.

Naslovna: Supertajfun Maysak, 2015.; Izvor: Terry W. Virts

Sličan sadržaj