Što se tiče tropskih oluja na Atlantiku, zadnje izvješće od strane američkog National Hurricane Centra izdano je 01.12.2020. Budući smo već solidno ušli u mjesec prosinac bilo bi zanimljivo kratko se osvrnuti na ovogodišnju sezonu.
Rekordnih čak 30 imenovanih oluja je najveći broj od kada postoje zapisi o njima. Prijašnji rekord je držala 2005. godina koja je sveukupno iznjedrila 28 imenovanih oluja. Inače, prosjek po sezoni je između 10 i 11 imenovanih tropskih sustava, gledajući unatrag do 1850. godine kada počinju bilješke u HURDAT (North Atlantic Hurricane Database).
Sezona koja je počela 1. lipnja je bila potpomognuta vjetrovima tzv. African Easterly Jet kao i vrlo toplom površinom mora, poglavito u jugozapadnom dijelu Atlantika, Meksičkom zaljevu i Karibima. Osim toga, tu je kao driver za aktivnu sezonu prisutan i fenomen La-Nina, koji se doduše službeno pojavio tek u listopadu.
Jedna od karti temperaturnih anomalija za ožujak koja je dala nagovještaj tome:
Animacija zadnjih 90 dana sa SST anomalijama:
Zahvaljujući NOAA NESDIS ovdje možemo vidjeti ujedinjenu satelitsku sliku sezone 2020. sa imenovanim olujama:
Od ovih 30 sustava, 13 je bilo u kategoriji uragana. Od toga 6 je bilo tzv. major hurricane (CAT 3 i više). Za one koji nisu upoznati, kao indikator jačine uragana najčešće se koristi Saffir-Simpson skala koja klasificira uragane u 5 kategorija. Najslabija je CAT 1 sa prosječnim vrijednostima kontinuiranog vjetra između 119 i 153km/h (izmjereno na visini 10m od tla i u trajanju od 1 minute). CAT 5 mjeri iste vjetrove u rasponu 252km/h ili više.
Najjača ove godine je bila ujedno i zadnja u sezoni- Iota ,koja je u rapidnom jačanju jedina dostigla CAT 5. Landfall je imala u Nikaragvi.
Iota je u samo 36 sati povećala brzine vjetra za ~160km/h. Rapidna intenzifikacija je vidljiva na slijedećem grafu gdje se označene nalaze i Eta/Delta :
Graf za listopad/studeni koji pokazuje dnevnu promjenu brzine vjetra:
Osim što je rekordna po ukupnom broju imenovanih oluja, sezona 2020. će ostati zapamćena i kao rekordna po broju od 12 takvih sustava koji su imali landfall (“prizemljenje”) na području SAD-a. To je vidljivo iz preliminarne karte dolje gdje je vidljiva putanja oluja:
Što se tiče ukupne energije- ACE (Acummulated Cyclone Energy), sezona 2020. se ne izdvaja posebno. Ona je na kraju, po preliminarnim podacima, dobila index 178.8.
Na donjem prikazu se odlično vidi čak 5 istovremenih sustava nad Atlantikom s lijeva na desno su Sally, Paulette, Rene, Teddy i Vicky). Datum satelitske slike je 14. rujna 2020.
Od ostalih zanimljivosti, uragan Eta je recimo imao specifičnu putanju sa ukupno čak 4 landfall-a!
Osim ljudskih žrtvi kojih je bilo preko 400, sezona je učinila i veliku materijalnu štetu. Procjenjena je na ~49 milijardi $. Posebno su stradale ionako siromašne države Srednje Amerike. Uz iznimno jake vjetrove, velike količine padalina i velike poplave su učinile svoje. U nastavku su neki od primjera.
Zaključno bi se moglo još spomenuti da prosinac ne znači nužno kraj pojave tropskih/subtropskih oluja u Atlantiku. One doduše jesu rijetke ali nisu nemoguće, vidljivo iz arhive sa zadnjom upisanom godinom 2019.:
Ostaje nam za vidjeti što će donijeti sezone koje slijede.
