Ukoliko sve bude išlo po planu, ove srijede, 12. studenog, mala sonda nazvana Philae trebala bi prvi put u povijesti čovječanstva »zajahati« komet, odnosno spustiti se na njegovu površinu kako bi s nje donijela podatke o jednom od najstarijih svemirskih tijela u našoj galaksiji. Sonda će se u kompliciranom nizu manevara na komet spustiti s letjelice Rosetta koja već oko godinu dana kruži s kometom 67P/Churyumov-Gerasimenko na njegovoj putanji oko Sunca i trenutno se nalazi na manje od 30 kilometara udaljenosti od njegove jezgre.
Otključavanje tajni
Lov za kometom Europske svemirske agencije nazvan je po jednom od najznačajnijih arheoloških nalaza o drevnoj egipatskoj civilizaciji – komadu vulkanske bazaltne stijene s ispisanim hijeroglifima. Kamen koji se sada čuva u Londonu, otkrili su francuski vojnici 1799. u selu Rashid na obali Nila. Nakon francuske predaje 1801., 762 kilograma težak kamen predan je Englezima, a njegove kasnije analize pomogle su u »otključavanju« mnogih tajni egipatske civilizacije. Upravo iz tog razloga letjelica i sama misija za koju se u ESA-i nadaju da će »otključati« tajne najstarijih »građevnih blokova« Sunčeva sustava, dobila je ime po kamenu iz Rashida.
Kometi se, baš kao i njima »srodni« asteroidi, smatraju najprimitivnijim objektima u Sunčevom sustavu. Veliki broj znanstvenika smatra da se iz njihovog sastava mogu iščitati podaci o fizičkim i kemijskim procesima koji su se odvijali tijekom najranijih faza evolucije Sunčevog sustava. Ljudski se rod stoga već desetljećima trudi »uhvatiti« komet, a prvi ikad ostvareni »bliski« kontakt dogodio se još 1978. kada je NASA-ina sonda ICE došla na 7.860 kilometara od Giacobini-Zinner kometa. Ruske letjelice Vega 1 i Vega 2 sredinom osamdesetih prošle su na nešto više od 8.000 kilometara kraj kometa Halley koji je u to doba ponajviše od svih sličnih tijela zaokupljao pažnju europskih, ruskih, američkih i japanskih astronoma.
Oblak prašine i leda
Najbliže Halleyu, na 600 kilometara udaljenosti, približila se 1986. europska letjelica Giotto. NASA-ina letjelica Deep Space 1 se 1999. približila na čak 26 kilometara asteroidu 9969 Braille, a te iste godine lansiran NASA-in Stardust 2004. uletio je u oblak prašine i leda koji je okruživao komet Wild 2, pokupio uzorke i dvije ih godine kasnije vratio na Zemlju. NASA-ina misija Deep Impact iz 2005. godine uključivala je dvije letjelice od kojih se jedna zaletjela u komet Tempel 1, što je rezultiralo eksplozijom i podizanjem materijala s površine kometa koji je potom pokupila i analizirala druga letjelica koja se kretala u blizini.
Misija Rosetta idejno je osmišljena još ranih osamdesetih godina, a u ambiciozniju razradu Europska svemirska agencija (ESA) je krenula nakon što je letjelica Giotto proletjela kraj Halleya i poslala prvu detaljniju fotografiju jezgre kometa. Trebalo je, međutim, dvadeset godina da bi se letjelica Rosetta i sonda Philae izradile, testirale i bile spremne za lansiranje. Krajem 2002. greška prilikom lansiranja odgodit će u tom trenutku milijardu eura vrijedan projekt za još dvije godine. Odgoda je misiju stajala originalne »mete«, kometa 46P/Wirtanen, pa je kao zamjenski cilj odabran još masivniji komet 67P/Churyumov-Gerasimenko zbog kojeg je i lander Philae dobio donekle drugačiji oblik.
Tri godine hibernacije
Rosetta je svemir napokon lansirana u ožujku 2004., započevši kompleksni lov dug cijelo desetljeće. Samo putovanje uključivalo je niz tehnoloških i znanstvenih dostignuća. Da bi jednog dana stigla do kometa i »ulovila« njegovu putanju, letjelica je više puta obletjela oko Sunca, pri čemu se čak tri puta našla u blizini Zemlje, a jednom proletjela i kraj Marsa. Pri tome bi svaki put Rosetta prilagođavala svoju brzinu i putanju, koristeći energiju iz gravitacijskih polja Zemlje i Marsa. Najkompleksniji je bio prolaz kraj Marsa u veljači 2007. kad je letjelica prošla na samo 250 kilometara od površine planeta i provela 27 minuta u njegovoj sjeni, što je moglo ozbiljno naštetiti solarnim pločama i senzorima od kojih Rosetta dobija najveći dio pogona. Prije tri godine, kad je dostigla točku do tad najudaljeniju od Sunca, Rosseta je stavljena u stanje hibernacije i svi sustavi osim brodskog kompjutera su ugašeni kako bi se sačuvala energija.
Buđenje se dogodilo u siječnju ove godine, a početkom kolovoza letjelica je napokon dostigla komet i »ulovila« njegovu putanju u trenutku kad je 67P/Churyumov-Gerasimenko bio udaljen 405 milijuna kilometara od Zemlje krećući se eliptičnom orbitom koja ga u razdoblju od 6 i pol godina od Jupitera vodi između orbita Marsa i Zemlje gdje je najbliži Suncu, prije nego se krene vraćati prema Jupiteru.
Klinom i harpunom
Tri kilometra u širinu i pet u dužinu
Još u svibnju ove godine, dok je ESA-in tim usklađivao brzinu i putanju letjelice s onom kometa, prva opažanja pokazala su da komet emitira 300 mililitara čestica pare u sekundi, da je prosječna temperatura kometa otprilike 70 stupnjeva Celzija ispod nule te da je površina uglavnom tamna i prašnjava, umjesto ledene kao što se pretpostavljalo. Fotografije su otkrile da se komet sastoji od dva različita segmenta koji mu zajedno daju veličinu od otprilike 3 kilometra u širinu i 5 kilometara u dužinu.
Zahtjevan proces spuštanja otpočet će u srijedu u 9:35 sati (po srednjoeuropskom vremenu) kada će Rosetta, koja će se tada nalaziti na samo 22,5 kilometara od površine kometa otpustit sondu Philae kako bi ona sedam sati kasnije došla do mjesta za slijetanje nazvanog Agilika. U tom dijelu postupka slijetanja, sondom se ne može manualno upravljati jer to ne dozvoljava više od 28 minuta odgode dok signal s te pozicije putuje do Zemlje. Philae će na površinu kometa padati sporo, bez navođenja, polako dobijajući brzinu u slabom gravitacijskom polju kometa, no iako će brzina pri slijetanju biti metar u sekundi, zbog slabog gravitacijskog polja postoji mogućnost odbijanja sonde natrag u svemir. Tri sondine »noge« trebale bi potom apsorbirati udarac i automatski u površinu »zavidati« tri ledena klina, dok će još dva harpuna dodatno učvrstiti sondu o tlo. Od tada na dalje, uzimanje podataka s površine mora biti što brže i preciznije, jer baterija na sondi traje samo 64 sata, a iako na sebi ima solarne ćelije koje je mogu napuniti, to će ovisiti o puno faktora kao što je potencijalno prekrivanje ćelija prašinom s površine. Philae će fotografirati svoju okolinu, provesti analizu sastava tla i organskog materijala na licu mjesta, te probušiti tlo do 23 centimetra dubine kako bi u mini laboratorij pohranila dodatni materijal za analizu.
Dok rade baterije
Sonda će obaviti i mjerenje električnih i mehaničkih karakteristika površine jezgre kometa, a informacije će slati na Zemlju sve dok se pune baterije. Letjelica će pak nastaviti pratiti komet sve do kolovoza 2015. kad će on dosegnuti točku najbližu Suncu na svojoj putanji, skupljajući dodatne podatke o promjenama koje se događaju na njegovoj površini.
Iako cijela misija Rosetta predstavlja probijanje mnogih znanstvenih granica u samoj izvedbi cijelog postupka, jedno od najvažnijih pitanja je svakako što kriju uzorci koje će Philae pokupiti i automatski analizirati, te podatke poslati na Zemlju. Po nekim teorijama, kometi i asteroidi mogli bi čak biti i »nosioci« života u svemiru, obzirom da sada postoje i dokazi da se u njihovom sastavu mogu naći i organske molekule, svojevrsni kemijski građevni materijal života.
Rosetta i Philae opremljeni su instrumentima za spektroskopiju, tehniku pomoću koje se svjetlost s kometa razbija u veliki raspon boja, te se potom analiziraju tamne linije koje kreiraju kemijski elementi, kao i za masenu spektrometriju s kojom se detaljno može analizirati kemijski sastav s površine kometa.
Izvor: Novi list
