Na konvenciji UN-a o biološkoj raznolikosti, posebno se istaknuo problem povećanja koncentracije ugljičnog dioksida u morima, tzv. “zakiseljavanj” mora, koje bi svjetsku ekonomiju do kraja stoljeća svake godine moglo koštati oko 1 trilijun dolara.
Zakiseljavanje je prozvano “zlom sestrom bilzankom” globalnog zatopljenja. Posljedica izgaranja fosilnih goriva je ispuštanje CO2 u atmosferu koji zarobljava toplinu u atmosferi, koja je pak gorivo za ekstremne vremenske prilike i klimatske promjene.
Plin dođe i do mora, a sa morskom vodom dolazi do stvaranja ugljične kiseline, koja onda mijenja kiselost mora od lagano lužnate do neutralne. Možda se to i ne čini naoko velikim problemom, ali dovoljno je reći da mnogi organizmi ovise upravo o toj “lagano lužnatoj” kiselosti mora i da sve drugo im predstavlja opasnost za razvoj njih i njihovih potomaka.
Koncentracija plina u oceanima porasla je za 26% u odnosu na predindustrijsko vrijeme. To je dovelo do pada pH vrijednosti u oceanima s 8.2 na 8.1. i ako se trend nastavi, pH vrijednost će se i dalje smanjivati. Dovoljna je samo promjena pH vrijednosti od 0.1 da bi ostale dugoročne posljedice.
Planira se da bi investicija od 1 trilijuna dolara godišnje bila dovoljna da se suzbije zakiseljavanje oceana ulaganjem u industriju koja se ne temlji na fosilnim gorivima. Možda se čini enorman iznos novca, ali ako kažemo da o tome ovisi i hrana, ali i lijekovi iznos nije nikad dovoljno velik.
Šteta je već učinjena, ulaganjem se može samo zaustaviti.
