NASA-ini sateliti otkrili su 3 velike solarne erupcije, koje su se dogodile neposredno jedna iza druge. Da su kojim slučajem (a nisu) pogodile Zemljino magnetsko polje, došlo bi do velikih problema u radu telekomunikacijske opreme i satelita pa čak i do potpunog prekida na Zemlji, koji bi mogao potrajati mjesecima.
Flota “U Sunce gledajućih satelita” koje su lansirale NASA i Europska svemirska agencija, vani su u svemiru nekoliko godina, a primarni zadatak im je proučavanje Sunčeve aktivnosti.
Oni ne prikupljaju samo informacije u znanstvene svrhe, već se bave i nadziranjem Sunčevih pjega, solarnih baklji i velikih solarnih oluja. Upravo te oluje od značajnog su interesa, ali i zabrinutosti, zbog utjecaja koji mogu imati na Zemlji.
Magnetsko polje našeg planeta štiti nas od negativnog utjecaja milijardi tona solarne plazme koja prolaze pored nas.
Male solarne oluje uzrokuju polarnu svjetlost, kao što je bio slučaj pred nekoliko dana u Sjevernoj Americi. Oni veći mogu uzrokovati velike geomagnetske oluje, koje mogu oštetiti elektroniku satelita u orbiti, a na Zemlji dovesti do masovnog nestanka struje.
I dok kod solarne baklje učinci mogu do Zemlje stići tek za nekoliko dana, kod koroninih izbačaja stižu u samo nekoliko minuta.
U srpnju 2012. godine, sateliti su tako uočili 3 vrlo snažna koronina izbačaja. Svaki je bio umjerene snage, ali su njihovi kombinirajući efekti bili dramatični. Od toga se stvorila jedna snažna valna fronta koja je prema Zemlji krenula brzinom između 10 i 12 milijuna km/h.
Ovaj bi udar svojom snagom nadmašio onaj iz 1859. godine. Tada još tehnologija nije bila razvijena pa su uglavnom stradale brzojavne veze. Danas bi došlo do velike štete u svim tehnološkim pogledima. Zato znanstvenici upozoravaju da je nužno shvatiti procese i prirodu tih procesa na Suncu, kako bi se na neki posredan ili neposredan način mogli ublažiti efekti solaarnih oluja na Zemlji.
