Više od 60 godina, NASA sve svoje svemirske misije započinje na jednom mjestu, u svemirskom centru u Cape Canaveralu na Floridi, ali nije oduvijek bilo tako.
U svojim počecima lansiranje se odvijalo na više lokacija, a Cape Canaveral se izbjegavao zbog čestih grmljavinskih oluja koje su ugrožavale misije, a ne treba zaboraviti da je Florida podložna udaru tropskih sustava.
Unatoč tim nedostacima, lokalitet ima dvije značajne prednosti pa je s vremenom postao i glavni centar. Blizina oceana jedan je od razloga, a postalo je to svima jasno kad su lansiranja iz New Mexica u pustinji naailazila na sve više neuspjeha. Sve se prebacilo na Floridu i od 1950. godine NASA-in je centar za lansiranje tamo.
Svemirski centar je na obali pa NASA bez problema može lansirati svoje rakete na istok, eventualno neuspješna lansiranja završe u tlantskom oceanu, nema prijetnji za ljude.
Blizina ekvatora drugi je razlog. Zemljina rotacija zapad-istok uzrokuje da se sve točke na Zemlji (osim polova) kreću određenom brzinom. Brzina rotacije Zemmlje na ekvatoru iznosi oko 1700 km/h, a na Cape Canaveralu oko 1500 km/h, čime je NASA iskoristila Zemljinu rotaciju za postizanje većih brzina lansiranja.
Slično su razmišljali i u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA-i), gdje je lokacija za lansiranje smještena u Francuskoj Gvajani.
