Posljednjih mjesec dana pažnju šire javnosti izazvao je ledenjak imena A-68A.
On se naime, nakon nešto više od tri godine plutanja po moru južnog (Antarktičkog) oceana počeo približavati otoku Južna Georgia.
Južna Georgia je otok udaljen u smjeru istoka otprilike nekih 2000 km gledajući južnoamerički rt Horn.
Otok nema stalnih stanovnika no prisutan je turizam te znanstveno-istraživačke misije. Južna Georgia je veličine 165 x 35 km i geografski se smješta u južni Atlantski ocean.
Ukoliko bi se nasukao i ako bi vremenske prilike to omogućile, ledenjak bi se mogao zadržati tamo više godina prije negoli se potpuno otopi. Najveća prijetnja time, bila bi poremećaj ekosustava, poglavito populacije pingvina kojih na otoku ima više vrsta.
Južna Georgija je dom Zlatouhog pingvina (Eudyptes chrysolopus), koji broji preko 3 milijuna parova na otoku te je ujedno i najveća kolonija te vrste pingvina na svijetu. Osim njega, dominantna po broju je populacija Kraljevskog pingvina (Aptenodytes patagonicus). Od drugih životinjskih vrsta tu su Južni morski slon (Mirounga leonina), najveći pripadnik te vrste koji kod mužjaka može dostići dužinu od gotovo 7 metara i težinu preko 5 tona (iako je prosjek nešto manji) antarktički tuljani krznaši i albatrosi, galebovi, burnjaci te još neke vrste. Biljni pokrov bi se mogao opisati kao tundra.
Vratimo se na temu. Sam ledenjak je najveći dio ledenog segmenta koji se odlomio od Larsen C ledene ploče na Antarktičkom poluotoku u srpnju 2017. godine.
U trenutku odvajanja je površinom od 5800 km2 tj. dimenzijama 175 x 50km sve do nedavno bio i najveći aktualni ledenjak. Ekvivalentno teritoriju države Brunej, dužine kao Cipar ili površinom duplo veći od nama bližeg Luksemburga. Na početku putovanja A-68 mjerio je prosječnu debljinu 232 metra sa dijelovima i do 285 metara. Debljina se tijekom puta smanjila za 32 metra (neki dijelovi i 50 metra). Redukcija površine i debljine je tako smanjila ukupan volumen sa originalnih 1 467 km3 na 526 km3.
Tijekom svoga puta A-68 se odlomio na ledenjak A-68A (najveći dio i tema ovog teksta), a koji je i sam stvorio tri manja dijela koji su se odlomili od njega (A-68B, A-68C i 17. prosinca 2020. približno 140 km2 velik A-68D). Na prikazu dolje vidi se dio ogromne površine ledenjaka:
Ledenjak A-68A imao je zanimljivu putanju dugu preko 2000 km. U jednom trenutku je na polovici svoga dosadašnjeg puta ulovljen morskim strujama kružio gotovo na mjestu. On nije jedini koji je prevalio tako dalek put ali je svakako najveći.
Tijekom putovanja zadržao je svoju veličinu, prvenstveno zahvaljujući velikoj površini te debljini leda. Nošen morskim strujama i utjecajem vjetra, ledenjak se stotinjak kilometara ispred otoka ipak počeo lagano rotirati te kretati prema jugu te je time za sada izbjegnut poremećaj tamošnjeg ekosustava.
A-68D odlomio se najvjerojatnije uslijed kontakta sa podvodnim grebenima u moru oko otoka što se može zaključiti iz sljedećih prikaza. Prva pokazuje podvodni reljef i trenutak nakon lomljenja a na drugoj slici se dodatno vidi dubina mora izražena u metrima i kretanja ledenjaka A-68A u odnosu na južnu frontu Antarktičke cirkumpolarne morske struje (počevši od 31. listopada 2020.):
Radarske slike su kasnije 21.12.2020. pokazale potencijalne pukotine dok satelitske slike 22.12.2020. otkrivaju da se ledenjak zbilja i raspao na još više manjih komada (još uvijek impresivnih veličinom).
Novonastali komadi leda su dobili designacijska imena A-68E i A-68F. Za sada se svi fragmenti, uključujući i raniji A-68D koji malo zaostaje, kreću prema jugu/jugoistoku.
Još jedan od zanimljivih podataka je intenzitet kojim se trenutno topi ledenjak. Procjenjen je na 2.5 cm po danu. Ekvivalentno je količini 767 kubnih metara vode u sekundi. To je količina vode koja je otprilke malo veća nego tipični istjek rijeke Colorado odnosno gotovo tri puta veća količina nego istjek naše rijeke Kupe.
Ostaje za vidjeti hoće li se glavni i fragmentirani dijelovi ipak zadržati uz otok Južna Georgija ili će ih morske struje i vjetrovi i dalje gurati od otoka. (N.V.)
