Promjene u Sunčevim aktivnostima i pjegama te koncentracijama kozmičkih zraka nisu mogle doprinijeti više od 10 posto globalnom zatopljenju, pokazalo je novo istraživanje dvojice britanskih znanstvenika.
Rezultati, predstavljeni u časopisu Environmental Research Letters, još su jednom potvrdili da su ljudske aktivnosti, odnosno emisije stakleničkih plinova, najodgovornije za klimatske promjene.
U svojoj studiji Terry Sloan s University of Lancaster i Sir Arnold Wolfendale s University of Durham istražili su glavne adute u argumentima skeptika koji klimatske promjene smatraju prirodnim posljedicama. Naime, poznato je da neki znanstvenici, među kojima i naš akademik Vladimir Paar smatraju da promjene u Sunčevim aktivnostima i broju Sunčevih pjega utječu na snagu magnetskog polja kojim Sunce štiti Zemlju od visokoenergetskih čestica u koje spadaju i kozmičke zrake, a time neizravno i na količine energije koje se zadržavaju u atmosferi.
Naš je prominentni klimatski skeptik više puta u medijima objasnio ovu ideju. Prema njoj slabljenje Sunčevih aktivnosti, a time i magnetskog štita omogućuje da u Zemljinu atmosferu iz svemira prodre više kozmičkih zraka. One razbijaju atome u atmosferi i stvaraju više nabijenih čestica, odnosno iona, koji okupljaju kapljice vlage i pospješuju stvaranje oblaka. Oblaci reflektiraju dio sunčevog zračenja natrag u svemir prije nego što stigne do Zemlje, pa se površina Zemlje hladi. Također vrijedi i obratno – jačanje aktivnosti Sunca smanjuje koncentracije kozmičkih zraka pa nastaje manje oblaka što znači da se Zemlja jače zagrijava.
Kako bi provjerili jesu li Sunčeve aktivnosti uistinu utjecale na globalne temperature u 20. stoljeću, Sloan i Wolfendale su usporedili podatke o razinama kozmičkih zraka koje su ulazile u atmosferu s globalnim temperaturnim rekordima od 1955. godine na ovamo.
Njihova je analiza pokazala da uistinu postoji korelacija između kozmičkih zraka i temperatura u Sunčevim ciklusima koji traju 22 godine, međutim, ona je zaostajala za jednu do dvije godine što je značilo da se uzrok porasta temperatura ne može pripisati kozmičkim zrakama i formaciji oblaka već eventualno izravnom utjecaju Sunca.
No usporedivši male oscilacije u razinama kozmičkih zraka i temperaturama s ukupnim trendovima od 1955. godine, Sloan i Wolfendale su otkrili da su solarne aktivnosti mogle uzrokovati manje od 14 posto globalnog zagrijavanja u tom razdoblju.
Kako bi provjerili svoje rezultate, revidirali su sve vlastite ranije studije kao i sve druge dostupne radove na ovu temu te pokušali vidjeti ima li ikakvih drugih dokaza o postojanju veze između solarnih aktivnosti i porasta globalnih temperatura. Na temelju svih prikupljenih podataka zaključili su da doprinos promjena Sunčevih aktivnosti, bilo izravno ili kroz kozmičke zrake, ne može biti veći od 10 posto.
U svojim analizama Sloan i Wolfendale nisu ispitali samo utjecaj Sunca na ionizaciju već i nekih drugih velikih događaja koji su mogli imati ozbljne posljedice poput havarije u Černobilju.
‘Zaključili smo da su razine doprinosa promjena u solarnim aktivnostima manje od deset posto od izmjerenog globalnog zagrijavanja u 20. stoljeću. Na temelju ovog, ali i drugih radova Međunarodni panel za klimatske promjene objavio je kako ne postoji snažna povezanost između promjena u kozmičkim zrakama i količinama oblaka’, rekao je Sloan.
