Je li Irma moguća u Rijeci i zašto se ne može uspoređivati s burom?

Proteklih dana, glavna svjetska vijest bila je vezana uz kretanje i pustošenje razornog uragana Irma, a mnogi naši čitatelji javili su nam se s pitanjem: “Je li Irma moguća u Rijeci?”

Što je uopće tropski sustav i kako nastaje?

Kako bi mogli uopće staviti Irmu i Rijeku u isti kontekst, potrebno je prvo zapravo istaknuti što su to uragani, odnosno općenito tropski sustavi, jer se u različitim dijelovima svijeta i različito zovu.
Na Atlantskom oceanu i istočnom Pacifiku nazivaju se uraganima, na zapadnom Pacifiku tajfunima, cikloni su u Indijskom oceanu, ali i u južnom Pacifiku itd.

Nastanak
Svima im je zajednički nastanak, a svi nastaju kao posljedica formiranja tzv. tropskog vala u kojem se tek naslućuje potencijalni razvoj. Uobičajeno su ti tropski valovi neorganizirani grmljavinski pljuskovi koji boljom organizacijom postaju tropske depresije. Tropska depresija svojim jačanjem prerasta u tropsku oluju (stalna brzina vjetra veća od 63 km/h), a zatim ovisno o dijelu svijeta iduća klasifikacija je po kategorijama, od prve do najrazornije pete.

Na slici je prikazan uobičajeni životni ciklus tropskog sustava na Atlantiku, s time da Irma svoj životni vijek nije završila na otvorenom oceanu već na kopnu SAD-a.

Oko i očni zid
Tropske sustave kada ojačaju najlakše ih je prepoznati po tzv. “oku” (eye) gdje je zapravo najmirnije i vedro vrijeme (rijetko zna naletjeti jači udar), dok odmah van oka na “očnom zidu” (eyewall – konvektivni razvoj vertikalnih oblaka prepun energije) bjesne orkanski vjetrovi uz obilne oborine. U slučaju Irme puhalo je stalnom brzinom od 295 km/h i to 37 sati za redom, što se još ni jednom tropskom sustavu na svijetu nije dogodilo u povijesti mjerenja.
Vjetar je najjači izvan oka, dok prema vanjskim rubovima je prisutan, ali sve slabiji, iako i tu može biti olujnih pa i orkanskih udara,ovisno o snazi sustava. Sigurno je vjetrovitije nego u samom centru tropskog sustava, gdje vjetar naglo opada. Sreća u nesreći je kad se neki krajevi nađu u oku, jer tada znači da nakon razornog vjetra, slijedi još jedna tura razornih vjetrova.
Promjer oka i očnog zida može biti i 100 km, a s vanjskim rubovima tropski sustav može imati promjer i 500 km.

Slika, oko i očni zid jednog tajfuna na zapadnom Pacifiku

Brojne nevolje
Svaki i malo jači tropski sustav sa sobom nosi nevolje, u prvom redu su tu kiša, koje može pasti između 500-1000 mm u kratkom roku, zatim vjetar kojem stalna brzina može biti i preko 250 km/h, naročito u blizini oka. Dodatan problem predstavlja i sam tlak u centru tropskog sustava koji je uobičajeno toliko nizak te podiže razinu mora istovremeno ga vjetrovima gurajući ispred sebe prema obali, kao što je bio slučaj s Floridom, dok je istovremeno s Bahama “odgurano” svo more (olujni uspor ili eng storm surge). No, čim sustav počne slabjeti i more se postepeno vraća na svoju poziciju. I dakako, tu su valovi, koji nastaju kao posljedica olujnog ili orkanskog vjetra, a udarajući na obalu, uništavaju sve pred sobom.
Dakle, kiša, vjetar, olujni uspor, valovi, niz je faktora koji prate jedan tropski sustav. Najgore je kad svi ti elementi zajedno dođu do nižih dijelova ovbale, tada nastaju velike poplave i uništavanje.

“Presušilo” more na Bahamima, kao posljedica “guranja” mora ispred uragana Irma, AP Photo

Kriteriji za nastanak, razvoj, opstanak
Da bi neki tropski sustav mogao opstati na oceanu ili se dalje razvijati potrebno je zadovoljiti niz kriterija, a među onima koji se najčešće spominju su površinska temperatura oceana veća od 26°C (ponegdje i preko 30°C), slabo vertikalno smicanje horizontalnog vjetra (wind shear) te postojanje relativne vlažnosti zraka iznad 50%, jer suhi zrak onemogućuje bilo kakav razvoj.

Tropski sustavi da bi ojačali “hrane” se toplinom s površine mora s koje uzimaju i vlagu, a za takav razvoj potrebna je velika morska površina, bez blizine kopna, jer čim dođe blizu kopna ili na samo kopno, zbog trenja, tropski sustav gubi na znazi, a ako se predugo zadrži i potpuno se raspada.

Izgled tropskog sustava iznutra, arizona.edu

Na Sredozemlju medicanei

Na Sredozemlju se s vremenom znaju stvoriti ciklone, koje svojm izgledom podsjećaju na uragane, pa su zbog toga dobile naziv Medicane, odnosno mediteranski uragan.
Ipak, Sredozemljem dominiraju “obične” ciklone, a tek rijetko dobiju i tropska svojstva. Da bi ih se uopće nazvalo medicaneima moraju imati formirano oko, koje se jasno vidi na satelitskim snimkama, simetričan oblik, kontinuirani oblačni pokrov te trajanje ciklone duže od 6 sati.

Za njihov nastanak potrebna je relativno visoka površinska temperatura mora, visoka relativna vlažnost zraka te razlika u temperaturi mora i zraka.
Uobičajeno imaju tri faze. U prvoj fazi radi se o oblačnoj masi s oborinama bez formiranog oka. U drugoj fazi nastaje oko, sustav je pretežno stacionaran, a u trećoj fazi, kreće se u određenom smjeru.

Medicane u Sredozemlju 2011. godine

Medicanei stoga izgledom sliče na tropske sustave, ali se razlikuju na njih obzirom na njihovu veličinu i snagu. U tropskim sustavima više kategorije oborine i vjetar osjetno su jači nego kod medicanea. Sredozemlje nije dovoljno velika vodena površina da bi mogla stvoriti razoran sustav kao što je Irma te ga održavati na životu, ali za povremeni nastanak mediteranskog uragana postoje uvjeti.

Od 1948. godine do 2011. godine došlo je do razvoja 99 medicanea. Najbolji uvjeti postoje u zapadnom i središnjem Sredozemlju. Kako su rijetki, ne dobivaju imena. U budućnosti bi mogao rasti njihov broj, obzirom da je površinska temperatura Sredozemlja sve više.

Unatoč zatvorenosti Jadranskog mora, nastanak medicanea moguć je i u Jadranu. Službena literatura priznaje ciklonu iz južnog Jadrana 16.i 17. travnja 2012. godine kao medicane. Nije ostavio nikakve posljedice za obalu, a bio je i osjetno slabiji od medicanea koji nastaju na Sredozemlju.

EUMETSAT-ova satelitska snimka

Je li Irma moguća u Rijeci?

Ako ste pažljivo čitali prethodne retke, zaključak je prilično jasan. Uvjeti za nastanak tropskog sustava kalibra Irme u Jadranu, a posebno na sjevernom Jadranu, tj. Rijeci ne postoje. Međutim, postoji vrlo mala mogućnost nastanka mediteranskog uragana, osjetno slabijeg intenziteta od medicanea na Sredozemlju, a posebno ne intenziteta tropskih sustava kakvi nastaju na svjetskim oceanima.

Zašto se Irma ne može uspoređivati s burom?

Ranije je napisano da je uragan tropski sustav, tropska ciklona koja sa sobom nosi razoran vjetar, stalne brzine i do 300 km/h, vrlo obilnu kišu, olujni uspor (plimu) te valove koji pogađaju obalna područja.

S druge strane bura je “samo” vjetar, nije ciklonalni sustav, koji puše da bi se prelio zrak iz područja visokog tlaka u područje niskog tlaka zraka. Puše na refule, koji rijetko u Hrvatskoj dosežu 250 km/h. Materijalna šteta je također moguća, ali daleko manja nego je to s tropskim sustavima.

Zaključak: Irma u Rijeci ne, tropski sustavi ne, ali medicane u vrlo maloj mjeri da, iako i s “običnom” ciklonom Rijeka nekad dobije kiše koje se ne bi postidjeli ni tropski sustavi.

Sličan sadržaj