U najnovije provedenim istraživanjima, dan je veliki značaj ulozi koju površinska temperatura Sredozemnog mora (SST) ima u stvaranju obilnih kiša na području Sredozemlja, posebno njegovog zapadnog dijela. Stoga, dobro poznavanje SST prostorno-vremenske klimatologije i trendova moglo bi biti koristan alat za razumijevanje klimatskih promjena u bazenu.
S tim ciljem, znanstvenici Francisco Pastor, Jose Antonio Valiente i José Luis Palau analizirali su najduže dostupne vremenske nizove satelitskih podataka SST-a, od 1982. do 2016. godine. U prvom pristupu izrađena je mjesečna prosječna SST klimatologija koja je korištena za analizu prostornog uzorka. Zatim su korištene dnevne i mjesečne serije za traženje dnevnih, mjesečnih i sezonskih trendova SST-a.
Što se tiče mjesečne klimatologije SST-a, uočeno je očekivano ponašanje za mora u umjerenom pojasu. Najniže SST vrijednosti nalaze se u veljači, a najviše su u ljeto između srpnja i kolovoza.
Zimski režim karakterizira porast temperature od sjevera prema jugu, a ljeti je situacija nešto složenija, jer ne postoji neko pravilo, iako je općenito SST viša u jugoistočnom mediteranskom bazenu. I proljeće i jesen prikazuju prijelazne režime između dva moda.
Oba režima prikazana su na naslovnoj grafici.
Analizom satelitskih podataka došlo se do zaključka da je u spomenutom periodu zabilježen konstantan rast površinske temperature Sredozemnog mora. Prosječno dnevno odstupanje iznosi 1.27 ± 0.12°C.
Trend zagrijavanja iz godine u godinu je prisutan, ali trend porasta temperature nije jednak. Najizraženiji je bio od 1993. do 2016. godine, a gledajući dekade, u posljednjoj dekadi provedenog istraživanja.
Na mjesečnoj bazi, najniže zagrijavanje bilježi se od siječnja do ožujka, nakon čega slijedi period najvećeg zagrijavanja od svibnja do srpnja, da bi od kolovoza do prosinca SST bila oko normale.
Ovi rezultati pokazuju da se Mediteran temperaturno ne treba tretirati, unatoč relativno malom i poluzatvorenom bazenu, kao jedinstveno polje, jer predstavlja važnu prostornu varijabilnost, ovisno o dobu godine.
Ljetna SST predstavlja ne samo veću vrijednost, već je i vrlo različita od zimske, što je bitno kod proučavanja odnosa između SST i ekstremnih meteoroloških događaja, osobito obilnih kiša.
Još jedan važan zaključak rezultata potvrđuje definiranje mediteranskog bazena kao ključnog mjesta za klimatske promjene. Stope zagrijavanja SST-a nisu samo dosljedne, već su se ubrzavale tijekom cijelog razdoblja istraživanja, u kontekstu ubrzanog globalnog zatopljenja promatranog tijekom ovog stoljeća, što ima veliki utjecaj na prostor Sredozemlja u raznim kontekstima.
