Ocean-Lab, dio Euro-mediteranskog centra za klimatske promjene (CMCC) objavio je da temperatura Jadranskog mora prvih lipanjskih dana iznosi i do 3°C više nego što je u ovo vrijeme uobičajeno.
Porast temperature u površinskom sloju evidentan je, ali nije kontinuiran, kaže prof. dr. Branka Grbec iz Laboratorija za fiziku splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo, objašnjavajući da “u svjetlu globalnih klimatskih promjena temperaturne promjene nad Jadranom i u Jadranu postaju izraženije i dugotrajnije”.
Zadnjih nekoliko desetljeća uočava se u Jadranu i Sredozemnom moru porast površinskih temperatura, izraženiji ljeti. Mjerenja površinske temperature mora u području srednjeg Jadrana, od obalnog područja do otvorenog mora, pokazuju da od 1979. godine površinska temperatura mora raste, točnije oscilira oko viših vrijednosti. U razdoblju od 1979. do 2015. porast je bio 1,03°C, što je u skladu s trendom zagrijavanja površine mora u drugim mediteranskim područjima.
U razdoblju od 2008. do 2015. temperatura površinskog sloja mora porasla je za 1,25°C, a taj trend snažnog zagrijavanja nastavlja se i dalje, što ne znači da se ne događaju i epizode ohlađivanja površinskog sloja mora. Naprotiv, ekstremne situacije postaju češće, jače i dugotrajnije. Osim toga, zagrijavanje atmosfere zadnjih desetljeća nastupa ranije na globalnoj skali, pa tako i u Jadranu, stoga se i more ranije počinje grijati.
Jadran je mali bazen koji vrlo brzo reagira na klimatske promjene. Zbog globalnih i hemisferskih promjena u atmosferi, u Jadranu su uočena razdoblja kada je u dubljim slojevima, od 50 do 100 metara, temperatura mora imala negativan trend.
U vremenu od 1960. do 1995. zabilježeno je razdoblje klimatski okarakterizirano kao razdoblje slabije izraženih globalnih promjena. Nasuprot tome, recentno razdoblje, počevši od 1995. godine do danas, obilježeno je intenziviranjem klimatskih promjena, čemu je posljedica jačanje cirkulacije i ulaska toplije i slanije sredozemne vode u Jadran.
Još prije dva desetljeća sloj vode koji odvaja topliji gornji od onog hladnijeg donjeg dijela, takozvana termoklina, razvijala se na dvadesetak metara dubine, dok danas zagrijana površinska voda tone, spuštajući sloj termokline i do 50 metara ispod površine.
Ribe se tome prilagođavaju spuštajući se u hladnije dublje vode, no organizmi pričvršćeni za stijene, kakvi su koralji i spužve, ostaju izloženi povećanoj temperaturi, ugibajući u takvim uvjetima već nakon mjesec dana. Kod nas je to donedavno bilo manje izraženo nego u drugim, južnijim dijelovima Mediterana, no i jadranski se koralj posljednjih godina našao u opasnosti od takozvanog “izbjeljivanja”.
Za višim temperaturama u Mediteran su, pa i u Jadran, posljednjih desetak godina u većem broju počele dolaziti i tropske vrste riba, prije svega srebrnoprugasta četverozupka, Lagocephalus sceleratus, vrlo otrovna i smrtonosna, ali riba koju osobito vole konzumirati Japanci, kao jelo pod imenom “fugu”, i koju treba pripremati uz veliki oprez.
Promjena ima i u ponašanju jadranskih komercijalnih vrsta ribe – recimo palamida i skuša se iz toplijih voda povlače i dulje borave u dubljim, hladnijim dijelovima mora; kod papaline, vrste koja obitava u hladnijim vodama, predviđa se poremećaj u intenzitetu mriješćenja podignu li se temperature iznad raspona u kojemu se ono odvija; poremećaja ima i kod srdele koja je produljila, čini se, sezonu mriješćenja.
Sve te promjene mogu imati dramatične socio-ekonomske učinke na ribarstvo, kao i na hranidbeni lanac i bioraznolikost, proizvodeći nestabilnosti unutar cjelokupnog morskog ekosustava.
Naslovna: Helena Bragonfly // Tekst: Slobodna Dalmacija
