Poznato je da u blizini anticiklonalnog centra zrak polagano struji s visine prema tlu i pritom se zagrijava (crvene strelice na slici). Uslijed zagrijavanja, dolazi do nešto hladnijeg sloja uz tlo te se stvara neuobičajena raspodjela temperature po visini, hladniji zrak ispod toplijeg sloja = temperaturna inverzija.
Temperaturna inverzija usput znači da je sloj jako stabilan u smislu vertikalnog strujanja – topliji zrak iznad je rjeđi/lakši od hladnijeg (gušćeg/težeg) ispod njega i svako vertikalno strujanje u tom sloju vrlo brzo se guši i prestaje.
Drugim riječima, kreira se zaporni sloj (siva vodoravna crta na slici) kojeg nije u stanju probiti niti spuštajući zrak odozgo, niti uzlazni zrak koji bi eventualno pokušao odozdo proći na veću visinu. Dobili smo dvije strogo odijeljene zračne mase, gornju toplu i suhu (zrak se spuštanjem/zagrijavanjem suši) i donju koja je nešto hladnija i s vremenom sve vlažnija.
Zašto sve vlažnija? Zato jer se nalazi nad morem koje je još uvijek prilično toplo i zbog toga značajno isparava. Uzlazne struje se stvaraju samo u sloju ispod zapornog budući da kroz njega, kako je već opisano, ne mogu proći na veću visinu. Dolaskom do sloja inverzije dolazi do njihovog vraćanja natrag prema tlu. Prizemni sloj se miješa i konstatno je sve vlažniji uslijed isparavanja mora u njega (zelene strelice na slici).
S obzirom da je anticiklona postojana i nepokretna, takva situacija se održava danima što daje dovoljno vremena donjem sloju da se napuni vlagom do granice stvaranja magle, a to se događa onda kad relativna vlažnost sloja dosegne 100%.
Magla će se razići tek kad se omogući miješanje zraka sa višim slojevima (npr. kad nadolazeći frontalni poremećaj razbije inverzni sloj) odnosno kad anticiklona toliko oslabi da silazne zračne struje u višem sloju prestanu formirati inverzni zaporni sloj.
